Dali bi oprostili?

Dali bi oprostili muzu,dečku ili zaručniku kad bi vas prevario?
Kako bi se ponasali i sto bi tada bila vasa odluka?

dečku već oprostila. a bilo je toga više..
tad sam bila mlada i naivna.

sad kad sam u braku sve je malo kompliciranije..
zadnje što bi htjela priuštiti svom djeteu je djetinjstvo bez oca.
ali mislim da sve ovisi o okolnostima i ne mogu sad na suho razmišljati.

Istina..ponekad ma kako teško bilo potrebno je pružiti drugu priliku i ako se ne iskoristi onda donesti neko pametno rješenje..dok smo mladi svi smo naivni,ali kad jednom dođu djeca sve je drukčije i drukčije razmišljamo..

vrlo delikatno pitanje, meni se barem cini...

nije problem oprosta ili ne, problem je narusenog povjerenja....

ja sam npr. ljudima sklona oprastati neke stvari (nije rijec o nevjeri niti o mom partneru) no problem je kod mene da sam ja zlopamtilo.
s osobom koja mi se zamjerila mogu nastaviti skladan odnos i privremeno zaboraviti neke stvari, no ukoliko se ponavljaju, onda mi se sve iz proslosti sve vrati nazad u glavu

u realnosti nemam saznanaj da me je ikad netko prevario tako da zbilja ne znam kako bi se postavila....mozda bih bila kao miranda iz filma "Sex i grad" (ako je netko gledao nedavno u kinima). znaci na prvu bi bila frka, a s vrem,enom mi mozda oprostila jer osim djece puno je bitniji odnos osoba koje nastavljaju zajednicki zivot, te ja smatram da je bolje djeci biti s skladno rastavlje+nim roditeljima nego u obitelji nepodnosljivih odnosa.

mislim da ako bih ikad oprostila nevjeru da to nikad ne bi bilo zbog djece, nego zbog nas

Bili smo već godinu i pol u braku kad sam saznala za njegovu nevjeru koja se "dogodila" kad smo još bili cura i dečko.
ja sam živjela tada u Švicarskoj a on u VŽ.
oprostila jesam, al zaboravila ne, i nikad neću.
svaki puta planem, počnem se tresti od ljutnje kad me nešto na to podsjeti....a i njega znam ponekad još zbog toga napasti....
ali opet, dijete mi je promjenilo pogled na svijet, a sad kad bi me prevario, neznam kako bi to izgledalo....imamo super odnos, pa smatram da nema razloga za to, ni s njegove a ni s moje strane.
ima važnijih stvari u životu nego švrlajti okolo. to smo prošli još davnih dana.....

Tina je napisao/la:) no problem je kod mene da sam ja zlopamtilo.
s osobom koja mi se zamjerila mogu nastaviti skladan odnos i privremeno zaboraviti neke stvari, no ukoliko se ponavljaju, onda mi se sve iz proslosti sve vrati nazad u glavu

ovo tocno opisuje mene, tak da nazalost za tu osobu koja me prevari je bolje da prekine sa mnom jer bi mu to predbacivala do kraja zivota, oprastam al ne zaboravljam pa ko voli nek izvoli
malo sam teska po tom pitanju al ta slika bi mi se stalno vrtila po glavi i to bi me mucilo. sto žena dvjesto sisa :eusa_naughty:

Teško da bi oprostila takvo nešto

Ne bi oprostila, Napravila bi da ima grižnju savjesti cijeli život! Mene da vara!? E neće!!

Teško je odgovoriti na ovo pitanje. Dok sam bila mlađa uvijek sam govorila da ne bih oprostila, ali što sam starija izgleda da sam i tolerantnija pa nekad pomislim da bi trebalo dati drugu šansu jer što ako se meni to dogodi pa moj suprug ne bude imao razumijevanja??!!.. Svašta mi se mota po glavi.

Palčica....ja ipak mislim da se takvo što ne može tek tak "dogoditi"....
meni se nije (barem sad u braku) i neće se dogodit, znam da to nikud ne vodi, nažalost iz iskustva, bolje prekinuti ako nekaj ne valja nego švrljati okolo....
smatram da sam prvi puta bila dovoljno jasna, ako se nešto takvo ponovi, nema više oprosta, pa makar i ostala sama s djetetom

Nemoj se Dora ljutiti,ali kad sam ja imala 24 godine mislila sam isto kao i ti, a sada se moje mišljenje promjenilo i ko zna koliko će se još s godinama mijenjati.

joj ma ne ljutim se!
ja sam samo rekla svoje mišljenje o tome.....možda se i kod mene mišljenje još promijeni, al za sad je tak....
kad nekoliko puta naletiš na isti tip frajera....jednom ti prokipi i gotovo....al eto, ja sam isto oprostila, a sad dal bih opet istoj osobi oprostila istu pogrešku, sumnjam...

Ne bi ni ja dva puta istoj osobi oprostila. Teško je vratiti poverenje i nakon prvog oprosta, a drugi put je definitivno odgovor NE. Nisam bila još u takvoj situaciji i zato mi je teško bilo što reći na ovu temu.

Pitanja na koja treba odgovoriti

Da bi mogao donijeti promišljenu odluku, vjerni bračni drug treba pomno ispitati svoje osjećaje te mogućnosti koje mu stoje na raspolaganju. Supruga bi mogla razmisliti o sljedećim pitanjima:
Želi li se on vratiti?
Je li definitivno prekinuo preljubničku vezu ili oklijeva to smjesta učiniti?
Je li rekao da mu je žao?
Ako jest, da li se uistinu kaje, iskreno osjeća grižnju savjesti zbog onoga što je učinio?

Ili je sklon kriviti mene za svoje neispravne postupke?

Da li mu je istinski žao zbog boli koju je nanio? Ili bi se prije reklo da ga brine samo to što je njegova nezakonita veza razotkrivena i prekinuta?

Kako će biti ubuduće?
Je li već počeo ispravljati stavove i postupke koji su vodili do preljuba?

Je li čvrsto odlučio da se greška ne ponovi?

Ili je još uvijek sklon flertovanju ili sklapanju nedoličnih emocionalnih veza s pripadnicama suprotnog spola?

Da li svim srcem želi obnoviti brak?

Ako želi, što poduzima u tom pogledu?

Pozitivni odgovori na ta pitanja mogu biti temelj za nadu da je moguće obnoviti bračnu vezu.

Prijeko potrebna komunikacija

”Namjere se rasipaju“, kaže jedan biblijski pisac, ”kad nema savjeta [”povjerljivog razgovora“, To je svakako istina ako nedužna bračna družica ima potrebu razgovarati sa svojim suprugom o njegovoj nevjeri. Ne ulazeći nužno u intimne pojedinosti, mogli bi iskreno i zdušno porazgovarati kako bi utvrdili što se doista dogodilo i razjasnili sve pogrešne predodžbe. Time bi se moglo spriječiti da se supružnici još više udalje jedno od drugog zbog nesporazuma i dugotrajne ljutnje. Istina, takvi će razgovori vjerojatno za oba supružnika biti vrlo neugodni. No mnogi su ustanovili da oni igraju važnu ulogu na putu do obnavljanja povjerenja.

Još jedan vrlo važan korak prema uspješnom pomirenju jest nastojanje da se pronađu problematična područja u braku — stvari na kojima možda oba supružnika trebaju raditi. Zelda West-Meads predlaže: ”Nakon što iscrpno porazgovarate o bolnoj situaciji u kojoj se nalazite, nakon što utvrdite da je veza definitivno prekinuta i da još uvijek želite svoj brak, ispravite stvari tamo gdje su krenule nizbrdo i obnovite brak.“

Možda ste jedno drugo smatrali nečim samim po sebi razumljivim. Možda ste zanemarivali duhovne aktivnosti. Možda niste provodili dovoljno vremena zajedno. Moguće je da svom bračnom drugu niste izražavali ljubav i nježnu naklonost, davali pohvale ili iskazivali čast u onoj mjeri u kojoj je to njemu potrebno. Ako zajednički nanovo ispitate svoje ciljeve i mjerila, to će uvelike doprinijeti vašem zbližavanju i pomoći vam da spriječite da se u budućnosti nevjera ponovi.

Raditi na opraštanju

Unatoč iskrenim naporima koje ulaže, povrijeđenoj supruzi možda neće biti baš lako oprostiti svom suprugu, a još manje ženi s kojom je počinio preljub . Međutim, moguće je raditi na tome da ljutnja i ogorčenje malo-pomalo nestanu. ”Vjerni partner treba shvatiti da dođe vrijeme kada mora krenuti dalje“, savjetuje jedan priručnik. ”Važno je da osoba ne spominje uvijek iznova stare grijehe svog partnera u želji da [ga] kazni svaki put kad dođe do neke nesuglasice.“

Mnogi su supružnici ustanovili da su, nastojeći umanjiti i odstraniti snažnu ljutnju, s vremenom prestali gajiti neprijateljski stav prema osobi koja ih je povrijedila. To je vrlo važan korak u obnavljanju braka.

Naučiti ponovno pokloniti povjerenje

”Hoćemo li biti u stanju obnoviti ono isto povjerenje?“ tjeskobno se pitala jedna shrvana supruga. Njezina je zabrinutost opravdana, jer je preljubnikova prevara razorila — ili u najmanju ruku ozbiljno narušila — povjerenje. Poput dragocjene vaze, povjerenje je lako razbiti, ali teško obnoviti. Činjenice pokazuju da uzajamno povjerenje i poštovanje mora postojati da bi se veza ne samo održala već i da bi bila uspješna.

To obično znači da je potrebno naučiti ponovno pokloniti povjerenje. Umjesto da bezobzirno zahtijeva da mu se vjeruje, krivac može doprinijeti obnavljanju povjerenja tako da bude posve otvoren i iskren o onome što radi. Kršćane se potiče da u međusobnom ophođenju ’odbace laž i govore istinu‘ . Da biste ponovno pridobili povjerenje, u početku biste mogli ”svoju [suprugu] točno obavještavati o svemu što planirate činiti“, navodi Zelda West-Meads. ”Recite svojoj [supruzi] kamo idete, kada ćete se vratiti i pobrinite se da stvarno i budete tamo gdje ste rekli da ćete biti.“ Ukoliko dođe do promjene plana, obavijestite je o tome.

Možda će biti potrebno vrijeme i trud da se ponovno izgradi osjećaj samopoštovanja. Preljubnik može u tome pomoći tako da bude velikodušan u izrazima naklonosti i pohvalama — često govoreći svojoj supruzi da je cijeni i voli. Jedna ugledna bračna savjetnica predlaže: ”Izrazite joj cijenjenje za sve što čini“ Today’s English Version). S druge strane, supruga može raditi na obnavljanju svog samopouzdanja koncentrirajući se na one stvari u svom životu u kojima je uspješna.

Treba proći vrijeme

S obzirom na to koliko je snažna bol koju izaziva bračna nevjera, ne čudi da se i nakon mnogo godina još uvijek mogu javljati živa i mučna sjećanja. No, dok rana postepeno zacjeljuje, poniznost, strpljivost i ustrajnost kod oba partnera učinit će svoj dio u obnavljanju povjerenja i poštovanja .

”Nepodnošljiva bol koja se javlja tijekom tih prvih nekoliko mjeseci ne traje zauvijek“, utješno se navodi u knjizi To Love, Honour and Betray. ”Na koncu [ona] ipak nestane. (...) S vremenom ćete ustanoviti da vam mogu proći dani, tjedni, mjeseci, pa čak i godine, a da uopće ne pomislite na to.“ Ako nastavite primjenjivati biblijska načela u svom braku i tražiti Božji blagoslov i vodstvo, nesumnjivo ćete osjetiti blagotvorno djelovanje ’Božjeg mira koji nadilazi svaki razum‘ .

”Gledajući u prošlost“, kaže Pedro, ”vidim da je to iskustvo izmijenilo tok našeg života. Još uvijek tu i tamo moramo izvršiti neke popravke na svom braku. No izdržali smo to teško iskustvo. Još uvijek smo u braku. I sretni smo.“

No što ako nedužna supruga nema razloga oprostiti nevjernom bračnom drugi?
To cemo videti kasnije.

Nikad ne reci nikad!
i
Vrijeme čini čuda!

Oni koji prožive vrijeme i promjene koje ono u našim životima donese mogu znati nešto o tome.
No svaka je životna priča jedinstvena koliko god zajednički nazivnik imala. I koliko god jedni drugima o tome pričali nema jačinu dok to osobno ne doživimo i proživimo i na osnovu svega skupa reagiramo.

Najlakše je srušiti kockice...no izgraditi ih u ''nešto'' znamo otprilike kako je. Bilo da je to od samog početka ili nakon rušenja kockica...no da je moguće - moguće je.

Život i je poput tih kockica, uvijek se može urušiti, uvijek iznova nekakva kockica nije dobro postavljena ili nedostaje...no tu smo mi mali - veliki umjetnici koji se trebamo uvijek iznova truditi i biti pažljivi...nagrada nikad ne izostaje

Vrlo je komplikovano pričati o tome prije nego se desi.
Ja mislim da se možda i može oprostiti, ali nikad zaboraviti i odnos vise nikad ne može biti isti!

ana je napisao/la:Vrlo je komplikovano pričati o tome prije nego se desi.
Ja mislim da se možda i može oprostiti, ali nikad zaboraviti i odnos vise nikad ne može biti isti!

Slažem se od riječi do riječi, oprostiti može, ali zaboraviti nikada, po mom mišljenju odnos se može jako uzdrmati, jer ja sam osoba koja jako dobro pamti, a i volim nabijati stvari na nos tako da bi veza vjerovatno puknula.

Uh ne znam!

Kada bih se nasla,a iskreno se nadam da necu ni ja a ni vi,u takvoj situaciji onda bi o tome se mislila