Kutak za korisne tekstove

Proljev

Proljev je simptom poremećaja prehrane. To je pojava rijetkih, vodenastih stolica, to jest stolica manje gustoće.
Proljev nastaje postepeno ili naglo, traje kratko ili dulje vrijeme. Često se javlja kao jedini simptom, ali moze biti praćen i drugim znakovima bolesti.
Moľe biti beznačajna probavna smetnja kod djece hranjene majčinim mlijekom uslijed prehranjivanja ili promjene u sastavu majčina mlijeka. Ukoliko dijete uz proljev lijepo napreduje, spava, jede, pokazuje zadovoljstvo i napredak, proljev treba zanemariti.
Proljev je također prolazna probavna smetnja kod djece koja se osjećaju dobro, a reagiraju na određenu hranu brzom i vodenom stolicom.
Dojenoj djeci savjetujemo nastavak dojenja, a kod veće djece koja se osjetljive na određenu hranu izbacivanje ISTE iz prehrane.
Znači jedna do tri stolice dnevno bez ponavljanja uz dobro osjećanje djeteta mogu biti beznačajne.
Vise stolica uz gubitak tekućine i pojavu drugih znakova bolesti, zahtijevaju pomoć liječnika. Prevelik broj kasastih i vodenih stolica mogu dovesti do gubitka tjelesne tekućine i do dehidracije tijela.

LIJEČENJE
1. Zbog nadoknade izgubljene tekućine savjetujemo Rehidracijsku tekućinu koja je otopina glukoze i elektrolita i to u količini 50 do 200 ml (ovisno o dobi djeteta i broju stolica).
2. Savjetujemo davanje manjih, ali česćih obroka lakse probave.
3. Dojenu djecu treba dalje dojiti.
4. Dojenčad na adaptiranom mlijeku treba hraniti dijetalnim formulama.
5. Starijoj djeci ponuditi dijetalne mliječne formule ili mlijeko s minimalnim količinama mliječne masti uz kuhano povrće bez začina, rizu, rizine pahuljice, prepečeni kruh ili dvopek.

U liječenju treba osigurati lakąe probavljive tvari zbog nadrazaja i bolnosti probavnog sustava. U toplim ljetnim danima savjetujemo izbjegavanje najčesćih uzročnika proljeva:
- jela od mljevenog mesa,
- piletinu,
- jaja,
- sladoled.

OTKRIVANJE UZROČNIKA
Mikrobioloski pregled stolice na bakterije i viruse otkriva nam uzročnika i adekvatnu terapiju.

SPRJEČAVANJE
Higijenske mjere pri pripremi hrane, pranje ruku, konzumiranje svjeze pripremljene hrane te izbjegavanje rizične hrane u ljetno doba godine.

dr. Vesna Perić Matosević, spec. Pedijatar

Alergije u beba

Na alergije treba obratiti paznju već iz obiteljske anamneze. Ako je poznato da jedan od roditelja ili oba roditelja imaju alergiju na neku određenu vrstu namirnica, velika je vjerojatnost da će i dijete imati povećanu sklonost izbijanju alergije.
Hoće li kod dojenčeta doći do izbijanja alergije ovisi o nizu faktora, a osim obiteljske sklonosti, vaznu ulogu igra i izlozenost vanjskim alergenima.

Kod dojenčadi s visokim rizikom od izbijanja alergije, preporučuje se dulje dojenje, najmanje sest mjeseci, a po mogućnosti i do godinu dana. Ukoliko majka ne doji, preporučuje se uporaba hipo-alergenog mlijeka (HA mlijeko).
U slučaju da je alergija na kravlje mlijeko potvrđena putem testova, pedijatar bi trebao preporučiti specijalno mlijeko s potpuno hidroliziranim proteinom.

Neke novije spoznaje ukazuju na to kako zasititi dojenče od izbijanja alergije. Vazno je već u trudnoći prekinuti s pusenjem (partner također!) te uravnotezno i zdravo se hraniti.
U prvoj godini treba izbjeći uvođenje hrane s visokim alergijskim potencijalom. U tu skupinu namirnica spadaju svjeze kravlje mlijeko i proizvodi od svjezeg kravljeg mlijeka, jaja, riba, soja i sojini proizvodi, agrumi (oprez kod dodavanja narančinog soka!), jagode, celer, kostuničavo voće (orasi, bademi, ljesnjaci), čokolada. Te namirnice treba uvoditi u prehranu postupno i tek nakon napunjenih godinu dana. U iznimnim slučajevima i mrkva moze izazvati alergiju te tada u prve kasice, uz krumpir treba dodavati povrće s niskim potencijalom izazivanja alergija, a to su tikvica, bundeva, koraba, karfiol ili brokula.
Između uvođenja svake pojedinačne namirnice koja ima visi potencijal izazivanja alergije, mora proći dva tjedna. Kod uvođenja mliječnih kasica, preporučuje se priprema kasica od HA mlijeka i riľnih ili kukuruznih pahuljica.

Neki od česćih simptoma koji ukazuju na alergiju su osipi i crvenila na kozi, često curenje nosa, učestale i neobjasnjive dijareje (proljevi). Ako navedeni simptomi dulje traju ili se javljaju pri kontaktu s određenom namirnicom (u dojenačkoj dobi najčesće kravljim mlijekom), potrebno je posavjetovati se s liječnikom i po mogućnosti napraviti alergijski test. U dojenačkoj dobi najčesće se testira na podnosenje proteina mlijeka i gluten.

Osim alergija na hranu često dolazi do kontaktnog dermatitisa - crvenila i ljuskanja koze uz svrbez koji zna biti vrlo neugodan za dojenče. Ono je nervozno, svrbi se, plače, nezadovoljno je. Koza djeteta moze tako reagirati u doticaju s kupkama, parfemima, losionima, deterdzentima.
Tako osjetljivu kozu dojenčeta treba tretirati uljnim kupkama i indiferentnim kremama, a ako to ne pomogne na trzistu postoji dovoljan broj preparata za specijalnu njegu.

dr.spec.ped. Dubravka Brekalo - Tomić

DJEČJA ASTMA


Promjene u načinu života vjerojatno su razlog zašto se u svijetu, pa tako i Hrvatskoj, bilježi sve veći broj astmatične djece. Od astme boluje između 8 i 15 posto djece, a iako ih od 40 do 80 posto do odrasle dobi ozdravi, u djetinjstvu i mladenaštvu ta im bolest zadaje mnoge problema. Međutim, istraživanje američkih znanstvenika s Jefferson Medical Collegea provedeno na djeci školske dobi je pokazalo da od astmu pati mnogo više djece nego što se trenutačno procjenjuje. Svako četvrto dijete je u istraživanju reklo da zna da ima astmu, a čak svako treće je imalo simptome astme. U usporedbi s time, nacionalne statistike pokazuju da tek svako deseto dijete u SAD-u ima astmu. Istraživanja na djeci u New Yorku i drugim urbanim sredinama također pokazuju da je astma učestalija pojava od očekivanog.

Astma je najčešća kronična bolest u djece, karakterizirana alergijskom upalom u dišnim putovima. Simptomi su kašalj, napadaji otežanog disanja sa sviranjem u prsima, osjećaj pritiska u prsnom košu ili nedostatka zraka. Upala dišne putove čini osjetljivim na podražaje alergenima, duhanskim dimom, hladnim zrakom, naporom pa oni postaju edematozni, suženi, ispunjeni sluzi. Simptomi se nerijetko javljaju u sklopu respiratornih infekcija koje traju duže i "spuštaju se na pluća" te se roditeljima obično kaže da dijete ima bronhitis. Mogu se javiti već u dojenačkoj dobi, ali ipak češće u predškolsko doba. U mlađim dobnim skupinama astma se češće javlja u dječaka, u adolescentnoj dobi učestalost u dječaka i djevojčica je podjednaka, dok je u odrasloj dobi nešto češća u žena.
Postavljanje dijagnoze teže je što je dijete mlađe pa se bolest teže dijagnosticira u prve tri godine života. Djeca koja u ranoj životnoj dobi imaju za astmu karakteristične simptome, a koji se javljaju u sklopu respiratornih infekcija (najčešće virusnih), nakon treće godine mogu "prerasti" te simptome i ne razviti astmu. U takve djece se tada ne nalaze dodatni čimbenici rizika kao što su nasljedno opterećenje, pridružene atopijske bolesti ili preosjetljivost dišnih putova na nespecifične čimbenike (tzv. hiperreaktivnost). Astma se češće pojavljuje u djece "atopičara" koja imaju simptome drugih alergijskih bolesti, npr. alergije na hranu, atopijskog dermatitisa, alergijskog rinosinuitisa i konjuktivitisa.

Pojava simptoma bolesti u bolesnika s genetskom predispozicijom ovisno je o određenim čimbenicima okoliša. Poznato je da se djeca koja su u najranijoj dobi bila izložena nekim alergenima u okolišu u visokim koncentracijama (npr. grinjama iz kućne prašine, alergenima kućnih ljubimaca - mačka, pas), senzibiliziraju na te alergene i razvijaju simptome astme, a imaju i učestalije napadaje. Stoga se određenim mjerama kontrole mikro-okoliša može utjecati i na pojavu bolesti. Ako je bolesniku najvažniji pokretač simptoma izloženost grinjama iz kućne prašine, potrebno ga je poučiti kako ih smanjiti u svom mikro-okolišu. Tako se, na primjer, savjetuje ukloniti tepihe ili tapisone, tapecirani namještaj, teške zavjese, pernate jastuke, korištenje posebnih prekrivača za madrace, pranje rublja i posteljine na temperaturama iznad 60 stupnjeva C, često prozračivanje prostorija itd.

Napad mogu pokrenuti i infekcije dišnog sustava, dim cigareta, tjelesni napor, jaki mirisi, promjene vremena, onečišćenja zraka, jake emocije, neki lijekovi... Izlaganje duhanskom dimuje važan čimbenik rizika za razvoj astme. Roditeljima djece koja imaju astmu ili predispoziciju za razvoj astme treba preporučiti prestanak pušenja i izlaganja djeteta duhanskom dimu, što važi i za majke koje puše tijekom trudnoće.
U prevenciji se ističe i važnost prehrane majčinim mlijekom i postupno uvođenje dohrane , posebno ako dijete ima simptome alergije na neku hranu. U nekih bolesnika se astmatski napad može pokrenuti uslijed alergijske reakcije na neku namirnicu, iako prilično rijetko. Kod drugih koji su alergični na peludi, može se javiti i alergija na određeno voće i povrće radi tzv. križne reaktivnosti (npr. bolesnici alergični na pelud breze mogu biti alergični i na jabuku, breskvu...).

Danas se raspravlja i o preventivnom učinku tzv. prebiotika i probiotika, određenih mikroorganizama koji se dodaju hrani ili se nalaze u određenoj hrani, a koji reguliraju crijevnu floru (npr. Bioactiv LGG), međutim, za sada nema čvrstih dokaza.

Liječenje astme kod djece je kompleksno, što je nametnulo potrebu pokretanja svjetskog projekta kojim bi se, po preporukama najuvaženijih svjetskih stručnjaka, pravodobno i najjednostavnije dijagnosticirala i liječila astma. Tako je pod okriljem Svjetske zdravstvene organizacije stvorena GINA (Globalna inicijativa za astmu), u kojoj su date smjernice u prevenciji, dijagnostici i terapiji astme, uz preporuku da se po Gina smjernicama provede šira edukacija liječnika i bolesnika u svakoj zemlji. Tako su se i u nas 1995. počele provoditi GINA smjernice kroz predavanja i seminare za liječnike određenih specijalnosti, liječnike primarne zdravstvene zaštite i ljekarnike te kroz tzv. "astma škole" za djecu i njihove roditelje. Od tada je primijećeno da je u djece postignuta bolja kontrola bolesti, podignuta je kvaliteta njihova života, smanjio se broj posjeta liječnicima, broj napadaja kao i težina astmatskih napadaja, a time i potreba za hospitalizacijom djece astmatičara.

Danas je tendencija da svaki astmatičar zajedno s roditeljima prođe edukacijski tečaj u "astma školi", gdje ih se između ostalog poučava i o načinu samokontrole bolesti. Pri tome je važno pravodobno prepoznavanje simptoma pogoršanja, mjerenje plućne funkcije u kućnim uvjetima preko mjerača vršnog protoka zraka, izabrati odgovarajuću terapiju, prepoznavanje situacija kada treba potražiti liječničku pomoć. Zato je važno roditeljima naglasiti da ne doživljavaju astmu kao "strašnu bolest", već da nauče kako prepoznati simptome bolesti da bi znali pomoći svome djetetu. Drugim riječima, neka ne izbjegavaju edukaciju u astma školama i redovite kontrole liječnika.

free-bj.t-com.hr/savjeti

Ospice
(Morbili)

Definicija
Ospice su vrlo zarazna virusna bolest karakterizirana povišenom temperaturom, kašljem i osipom koji se širi.

Uzroci, učestalost i faktori rizika
Ospice uzrokuje virus. Infekcija se širi kapljicama iz nosa, usta ili grla zaražene osobe. Razdoblje inkubacije prije nego što se obično pojave simptomi je 7 do 14 dana. Imunitet protiv bolesti se stvara nakon cijepljenja, nakon aktivne infekcije, a pasivni imunitet kod djeteta čija je majka imuna traje tijekom većeg dijela prve godine života. Prije nego što je cijepljenje postalo široko rašireno, ospice su bile vrlo česta bolest u djetinjstvu, tako da je 90% stanovništva bilo zaraženo do dobi od 20 godina. Broj slučajeva ospica znatno je pao pa su ospice danas rijetka bolest i javljaju se samo sporadično. Osjetljive osobe su dojenčad u vrijeme kad se smanjuje broj antitijela dobivenih od majke, i osobe koje su odbile cijepljenje. Mladež i mlade odrasle osobe koje nisu primile drugo cjepivo također su osjetljivi.

Simptomi
Nakon 7 do 14 dana od izloženosti virusu obično se javlja povišena tjelesna temperatura uz bolove u mišićima, suhi kašalj zvuka poput laveža psa i upala očne spojnice (konjunktivitis). Javlja se bol u grlu (faringitis) i iscjedak iz nosa. Nekoliko dana nakon pojave prvih simptoma bolesti na sluznici usne šupljine javljaju se za ospice specifične Koplikove pjege. Te točkice nalikuju sitnim zrncima bijelog pijeska okružene crvenom areolom. Dan dva nakon pojave Koplikovih pjega pojavi se specifičan osip po koži. Osip počinje na čelu i ispod uha te na vratu. Osip je pjegast i sitnocrven i u roku od 24 do 48 sati proširi se po trupu i ekstremitetima. Temperatura može biti vrlo visoka (do 40 st. C). Osip u početku pjegast kasnije postaje poput malih crvenih kvržica uz lagani svrbež. Kvržice mogu i krvariti. Bolesnik može bit osjetljiv na svjetlo.

Razmak između pojave prvih simptoma i pojave osipa je obično 3 do 5 dana.

Znakovi i ispitivanja
- diferencijalna krvna slika - leukopenija (smanjen broj leukocita)
- kultura virusa (rijetko se radi)
- serološko ispitivanje na ospice

Liječenje
Ne postoji specifično liječenje ospica. Olakšanje simptoma može se postići odmorom u krevetu, uzimanje paracetamola i ovlaživanjem zraka. Paracetamol može sniziti temperaturu i smanjit bolove u mišićima. Potrebno je bolesnika njegovati, dati mu dovoljno tekućine (mlaki čaj i juha), omogućiti mu odmor u lagano zamračenoj prostoriji.

Prognoza
Ukoliko ne dođe do komplikacije ospice prolaze bez posljedica.

Komplikacije
Bakterijska infekcija može izazvati upalu srednjeg uha, bronhitis ili upalu pluća.
Encefalitis se pojavljuje kod otprilike 1 slučaja ospica na 2000 - 3.000 slučajeva. Ukoliko se javi vrlo je ozbiljna komplikacija s mogućim smrtnim ishodom.
Hemoragične ospice su rijetka komplikacija i uzrokuju krvarenje.

Kada se treba obratiti liječniku?
Ospice moraju dijagnosticirati kod liječnika kako bi se postavila dijagnoza i evidentirala bolest, liječnik će vjerojatno preporučiti skidanje temperature, sredstvo protiv bolova i kućnu njegu. No liječniku se svakako treba obratiti u slučaju ako se pojavi bol u uhu, produktivni kašalj ili ako se jave grčevi (konvulzije) ili ako se simptomi ne počnu ublažavati nakon tjedan dana.
Simptomi koji zahtijevaju hitnu intervenciju uključuju grčeve i generalizirano krvarenje (rijetko).

Prevencija
Rutinsko cijepljenje djece u dobi od 15 mjeseci s MO-PA-RU (morbili, parotitis, rubeola) cjepivom sprečava infekciju. Druga MO-PA-RU imunizacija (cjepivo) sada se daje u I razredu osnovne škole (ili prilikom upisa).

PLIVAzdravlje

S bebom na plazi

Topli, suncani dani mogu biti prekrasni, a sunceve zrake znaju goditi kozi. Naravno mogu biti i jako opasne. Prije samog izlaska djeteta na sunce, naucite kako ga zastititi i razviti zdrave navike suncanja.

Sunce i bebina koza :
Bebina koza je jako osjetljiva i njezina zastita u potpunosti ovisi samo o vama.
Opekline od sunca jako bole i mogu uzrokovati i dehidraciju i povisenu temperaturu. Previse opeklina od sunca i previse izlaganja suncevim zrakama tijekom godina osim sto mogu uzrokovati rak koze, mogu pridonijeti preranom starenju koze (naboranosti), ali i ostetiti oci stvarajuci ocne mrene.

Opasnosti opeklina od sunca :
.....Bebina osjetljiva koza tanja je od koze odraslih i beba puno brze izgori ako je izlozena suncu nego odrasli. Cak i bebe s prirodno tamnijom kozom trebaju zastitu.
.....Zaštita bebine koze ovisi samo o roditeljima. Beba ne moze reci kada joj je prevruce ili kada osjeca neugodno peckanje koze. Osim toga, mala se beba ne moze sama skloniti sa sunca.

Zastitite bebu :
Evo nekoliko pravila kako mozete zastititi dijete od opeklina i raka koze kasnije u zivotu.

.....Bebe ispod 6 mjeseci ne treba direktno izlagati suncu. Neka dijete bude u debelu hladovinu ispod drveta, suncobrana ili sl.
.....Odjeca mora prekrivati cijelo tijelo, poput laganih dugih hlaca i majica dugih rukava te sesirica sa siltom,koji stite lice i oči.
.....Odjeca neka bude s gustim tkanjem, ona bolje stiti od suncevih zraka nego tanine s rijetkim tkanjem. Ukoliko niste sigurni u gustocu tkanja, odjecu usmjerite prema nekom izvoru svjetlosti i vidjet cete koliko svjetla propusta. Sto je tkanje gusce, to je bolje. Pogodna je odjeca od pamuka koja ne grije previse, a ujedno je i dobra zastita od sunca.


Zapamtite!

.....Sunceve zrake su najjace između 10 i 16 sati.Tada neka djete ne bude izlozeno suncu..
.....Stetne UV-zrake mogu se odbijati do pijeska, snijega ili betona, zato budite posebno oprezni u takvim okolinama.
.....Vecina suncevih zraka moze 'probiti' oblake i za oblacnog dana. Zato koristite zastitne kreme i za oblacnih dana.


Zastitne kreme :
Bebama ispod od 6 mjeseci staristi kreme nanositi na lice,leđa,ruke i to ako nisu zasticene odjecom ili hladom.
Starijoj djeci isprobajte kremu na leđima da se vidi reakcija koze. Kremu nanostite na lice, ali izbjegavajte usko podrucje oko ociju. Ako krema preko djetetovih rucica zavrsi u ocima, isperite oci vlaznom vaticom, a rukice dobro operite. Ako je reakcija prejaka, pokusajte s drugom kremom ili uzmite zastitnu kremu u sticku. Ako se u bilo kojem slucaju pojavi osip, posavjetujte se s pedijatrom.

Kada birate kremu, pobrinite se da bude 'sirokog spektra', odnosno da pruza zastitu od UVB (ultraljubicaste zrake B) i UVA (ultraljubicaste zrake A) zraka. Kremu razmazite po tijelu, a posebnu paznju posvetite izlozenim dijelovima poput lica, nosa, usiju, stopala i ruku. Kremu nanesite najmanje 30 minuta prije izlaganja suncu. Zastitnim kremama treba neko vrijeme da pocnu djelovati.
Birajte vodootporne kreme, koje se na kozu trebaju nanositi svaka 2 sata, posebno ako se dijete kupa.

Zapamtite!
Zastitne se kreme koriste radi zastite od sunca i nisu razlog da dijete ostaje predugo na suncu.


Opekline mogu biti opasne :
Ako dijete dobije opekline od sunca, a ima manje od godinu dana, odmah se posavjetujte s pedijatrom - ozbiljne opekline su hitan slucaj. Za djecu iznad jedne godine kontaktirajte pedijatra ukoliko su se na kozi pojavili mjehurici, ili ukoliko dijete ima bolove ili temperaturu.

Zapamtite!
.....Pokusajte izbjeci opekline - one mogu biti vrlo opasne za bebu.
.....Ako dijete izgori, dajte mu tekucinu kako bi nadokadilo izgubljenu tekucinu.
.....Oblozi od hladne vode mogu pomoći da se dijete osjeća bolje.
.....Nemojte koristiti nikakve medicinske losione ili kreme prije konzultacije s pedijatrom.
.....Drzite dijete podalje od sunca sve dok se izgorena koza potpuno ne oporavi.

Izvor
http://www.net.hr/bebe/page/2008/07/07/0630006.html

Prehlada kod novorođenčadi
Novorođene bebe lako "uhvate" prehladu, što može usporiti njihovo disanje. Zato je važno da se bebe prikladno utople. Bebina normalna temperatura je oko 37°C (u guzi) i najbolji je pokazatelj da li je bebi prehladno ili pretoplo. No, ne treba pretjerivati i mjeriti stalno temperaturu. Idealna temperatura za bebu je zapravo temperatura vašeg tijela i savršeno bi bilo kad biste novorođenče mogli što češće držati u zagrljaju u kontaktu sa kožom, naročito dok dojite. Osim što stvara još bolji socijalni kontakt između bebe i mame, te beba osjeća sigurnost, vaše ju tijelo grije bolje od svake robice – na idealnu temperaturu. Prehladi li se ipak beba, evo nekoliko savjeta:

Curi li bebi nos, najbolje je da je pokušate staviti potrbuške tako da joj glava lagano visi, tako da sekret iz nosa može iscuriti van umjesto u pluća - tzv. drenažni položaj.

Nikako ne ostavljajte u tom položaju bebu spavati preko noći.

KAKO? Podmetnite par knjiga pod dječji krevetić – na mjestu gdje su noge ili bebu stavite spavati na jastuk tako da joj glava lagano visi. Isto tako bebu možete staviti na prsa sa glavom na ramenu i lagano je lupkati od guze prema ramenima dok sekret ne izađe van. Ne duže od nekoliko minuta.

Važno je da je zrak za vrijeme bebine prehlade vlažan.

KAKO? Najbolje bi bilo kad biste navlažili plahtu i prekrili preko krevetića, tako će se zrak vlažiti najbliže bebi. Isto tako možete na plahtu kapnuti kap eteričnog ulja (eukaliptus i sl.), ali zaista samo malo da ne bi previše nadražilo bebinu sluznicu.

Važno je da joj redovito čistite nosić.

KAKO? Ako je beba mlađa od tri mjeseca, bolje izbjegavajte pumpicu. Ispirite nos otopinom sljezovog korjena (prstohvat sljezovog korjena ostavite odležati u decilitru mlake vode (sobna temperatura) dok ne otpusti sluz) malom kapaljkom ili ako niste u mogućnosti nabaviti sljezov korjen (ima ga u svakoj apoteci), isto to možete napraviti sa fiziološkom otopinom koju možete i sami pripremiti kod kuće:

Fiziološka otopina: 1 razom punu čajnu žličicu soli rastopiti u pola litre prokuhane vode. Napuniti u bočicu sa kapaljkom. Može se neograničeno puta koristiti, čak i kod dojenčadi.

Važno je da, ukoliko je dojite, čak i ako ste sami prehlađeni, dojite za vrijeme prehlade novorođenče što češće, jer za to vrijeme dijete gubi više tekućine, a dojenjem mu još dajete potrebna antitijela koje sama beba još ne može tako dobro stvarati u borbi protiv bolesti. Pritom samo stavite na lice medicinsku masku ili jednostavno zamotajte gazu.

dr. Keller, ePregnency, A.Goleš

Mliječni zubi
Što znamo o mliječnim zubima
Iako živimo u 21. stoljeću još uvijek postoje nepoznanice o nama samima. Jedna od takvih je i naša prva denticija, mliječni zubi. Danas su naša djeca puno naprednija nego što smo mi bili, a samim tim su i izloženija masom vanjskih čimbenika.

Da bismo sačuvali prve zubiće naše djece od karijesa do nicanja trajnih zubi, trebamo znati nekoliko činjenica.

Prvi niču donji srednji sjekutići, zatim gornji srednji sjekutići, nakon njih mliječne dvojke donje i gornje, zatim mliječni očnjaci donji i gornji i na kraju mliječni kutnjaci, gornji i donji. Prilikom nicanja dobro je Vašoj bebi ponuditi grickalicu od gume ( nikako grickalicu od tvrde plastike jer će se ozlijediti ) kojih na tržištu ima u različitim oblicima, a najbolje su one koje u sebi sadrže vodu. Takvu grickalicu stavite u hladnjak i samim hlađenjem ćete bebi ublažiti bolove uzrokovane nicanjem zubića.

U mnogim časopisima pronaći ćete da prvi zubici niču poslije 6. mjeseca života do druge godine života kada bi naši klinci trebali imati 20 zubića, po 10 u svakoj čeljusti.

No nije baš tako. Mnoge mame će vam reći da je njihovo dijete prvi zubic dobilo već sa 4 mjeseca. I što sad? Beba još uvijek jede i pije na flašicu, ne sjedi, ne može sama oprati zubiće...Tisuću i jedan problem. Zato treba znati nekoliko bitnih stvari kako sačuvati te male zubiće zdravima i zadržati lijepi osmjeh.

Dok nikne prvi zubić, makar i samo vrh zuba, počnite sa pranjem. Kada kupate dijete pripremite si malu četkicu koju ste kupili samo za bebu i dok joj pridržavate glavicu da ne potone, drugom rukom istrljajte četkicom taj zubić. Vidjet ćete da će se to Vašoj bebi jako svidjeti, otvoriti će usta i čekati. Time ne samo da ćete očistiti sve naslagice koje je beba prikupila tijekom dana od hrane i dude, već ćete i izmasirati okolno zubno meso te time olakšati nicanje idućem zubiću.

Zaboravite na čišćenja sa bebi-štapićima, jer time ne samo da niste napravili ništa, nego ste još i ostavili dlačice vatice u ustima što će bebi smetati. Nemojte nipošto koristiti zubnu pastu jer za tim još nema potrebe, a i bebi se baš neće svidjeti.

Neka Vam to postane rutina, a samim tim će i Vašoj bebi postati navika.

Stomatološka ordinacija,
Diana mužić, dr.stom.,

Kako vaše dijete raste, trebali bi znati kako brinuti o njegovim zubima.

Naravno, kod novorođenčeta nećete imati problema sa zubima. No kako vaše dijete raste, bilo bi dobro da znate kako brinuti o njegovim zubima. Briga za djetetove zube može biti izazovna, no vrlo je bitno da to dobro radite. Evo nekoliko savjeta koje bi trebali imati na umu.
Svaki novopečeni roditelj zna da će djetetu u dobi od otprilike 4 do 7 mjeseci početi rasti zubi. Nemojte strahovati ako primjetite da je bebi razmak između zubiju koji narastu. Obično se to sredi oko treće godine života kad mu naraste svih 20 mliječnih zubiju. Jednom kad bebi počnu rasti zubi, možete očekivati više slinjenja i eksperimentiranja sa glasovima, dok se prilagođava na te nove čudne izrasline u svojim ustima.
Kako bi olakšali djetetu nelagodu, dajte mu nešto za žvakati, poput posebne gumene igračke ili hladnu krpu. Vašem djetetu će biti lakše dok jede hladnu hranu poput hladnijeg čaja ili jogurta (ako to već smije jesti) jer mu hladnoća privremeno ublažava bol. Još jedan trik koji možete probati je dati bebi nezaslađen tvrđi keks za žvakanje ili krišku jabuke. Također probajte masirati prstima bebine upaljene desni ili uzmite u apoteci oralni gel ili kapi koji će ublažiti neugodnosti kod rasta zubiju.
Kad se pojave zubići, treba započeti i briga za njih. Kad dijete ima nekoliko zuba, možete ga polako početi upoznavati sa oralnom higijenom i brigom za zube. Kod male djece, koja imaju samo par zubi ili ih uopće nemaju, čišćenje desni sa toplom, čistom gazom umočenom u kamilicu je dovoljno kako bi usta bila čista. Ovo napravite nakon svakog jela, kako tek nikli zubi ne bi zadržavali naslage hrane i tako spriječite da ih bakterije iz sline razaraju. Dijete stavite na spavanje sa bočicom vode, a ne sa mlijekom, zaslađenim čajem ili sokom.
Kad je dijete malo starije, pokažite mu kako se peru zubi. U početku to radite sa mekanom četkicom i dječjom zubnom pastom. Pranje zubiju od malena, pomoći će mu da se navikne na taj proces i da mu preraste u naviku. Trebao bi prati zube dva puta dnevno s vanjske i unutrašnje strane zubiju. Bilo bi dobro i da malo očisti četkicom jezik zbog bakterija koje mogu uzrokovati loš zadah. Četkicu treba zamijeniti kad počne izgledati istrošeno. Ako se dijete opire pranju zubiju, učinite to zabavnim tako da ga učinite dijelom neke igre ili mu kupite četkicu za zube sa omiljenim likom iz crtića.
Naravno, kako dijete raste, oko pete ili šeste godine, počet će mu ispadati mliječni zubi i narasti će trajni zubi. Jednom kad to počne, nemojte zaboraviti djetetu to učiniti zabavnim i uzbudljivim. Djeci se obično dopadne kad im Zubić vila u zamjenu za zub stavi novac ispod jastuka. Učinite proces blaži za dijete, tako da nakon ispadanja zuba pripremate mekaniju hranu, kako bi dijete lakše žvakalo.
Nemojte čekati da dijete zaboli zub kako bi ga odveli stomatologu, jer će se tako kod njega roditi strah od odlaska zubaru i negativni osjećaje. Na upoznavanje sa stomatologom dijete odvedite čim prohoda, kako bi uspostavili kontakt i odnos povjerenja.
Uz malo sreće i nešto planiranja, zubi vaše djece će biti zdravi i jaki. Dobra oralna higijena je za to obavezna, stoga oboje počnite što ranije prakticirati dobru higijenu i vodite dijete redovito na kontrole stomatologu.

www.zena.hr

Novorođenčad i dojenčad znaju imati sužene ili neprohodne suzne kanale sve do svog devetog mjeseca. Ti kanali služe za istjecanje suza iz oka u nos. Zato nam, nakon što zaplačemo, uvijek procuri nos.
Ako se nos u bebe zbog prehlade začepi, tada ni protok suza iz očiju prema nosu neće biti moguć, pogotovo kad su suzni kanali suženi. U oku se zadržavaju zagađene suze, ono se više ne ispire i količina uzročnika bolesti u očima povećava se. Usput, kako suze više ne cure normalno prema dolje u nos, sekret iz nosa može se početi protiskivati u obrnutom smjeru - prema oku. U jednom trenutku nastupit će konjunktivitis. Utoliko je nezgodniji što se bebama ne da jednostavno nakapati kapljice i staviti mast. Treba nas najmanje troje da svladamo "malog diva" koji lamata rukama, otima se i maše glavom pri stavljanju lijekova u oko.
Što nam je najpametnije učiniti? Pri prvim znacima začepljenog nosa u bebe, nastojat ćemo očistiti nos i učiniti ga prohodnim. Na taj će se način zagađene suze slijevati iz oka prema nosu i onemogućiti nakupljanje zagađenja, odnosno penjanje uzročnika bolesti u smjeru oka. Dakle, roditelji, liječite bebi nos i time spriječite upalu očiju. Vjerujte, bit će vam lakše.


Mr. sc. Inge Bošković Dragičević, dr. med.

Infekcija probavnog sustava u dječjoj dobi-gastroenterocolitis

Uzročnici su različiti virusi, bakterije i paraziti. U djece se ipak najčešće radi o virusnoj infekciji uzrokovanoj rota ili adenovirusima. Od bakterijskih uzročnika značajnije su salmonele, šigele i kampilobakter. Valja istaknuti da proljev i povraćanje u dječjoj dobi mogu biti i neinfektivne prirode, npr. nepodnošenje nekih vrsta hrane, emocionalno uzbuđenje ili tek usputna pojava neke druge osnovne bolesti. Crijevne infekcije u dječjoj dobi imaju obično samoizlječiv tijek.
Nakon dan-dva prestaje povraćanje, a nakon 2–5 dana dolazi postupno do pada temperature i smanjivanja stolice te njenog formiranja. Za potpunu normalizaciju stolice potrebno je 7–14 dana. Zbog učestalih vodenastih stolica i povraćanja, te povišene temperature i znojenja tijekom ove bolesti može doći do gubitka tekućine iz organizma (dehidracija) ili gubitka natrija, kalija, klora iz organizma (elektrolitski poremećaj). Takvi su poremećaji češći ako su djeca mlađa od 3 godine, te ako je bolest teža. U takvim je slučajevima katkad neophodno smjestiti dijete u bolnicu radi nadoknade tekućine i elektrolita
infuzijama te nadzora nad djetetom.

U liječenju bolesnika, bez obzira na to provodi li se kod kuće ili u
bolnici, potrebno je:
1. NADOKNADITI TEKUĆINU I SOLI
2. OSIGURATI PRIMJERENU PREHRANU

Davanje lijekova (antibiotika) najčešće nije potrebno.
Bolesnik s gastroenterokolitisom je za okolinu zarazan, a u njegovoj stolici se nalaze uzročnici bolesti. Do prijenosa
uzročnika od stolice bolesnika do usta osobe u okolini dolazi direktnim kontaktom (prljave ruke), indirektnim
kontaktom (preko predmeta, igračaka), zagađenom hranom i vodom. Stoga je neophodno nakon svakog kontakta s bolesnikom dobro oprati ruke sapunom, onemogućiti prijenos uzročnika indirektnim kontaktom i osigurati kvalitetan sistem prehrane i vodoopskrbe.

Nadoknada tekućine i soli:
Nadoknada tekućine može se provoditi na usta ili intravenskim putem
(infuzijom). Preporučuje se nadoknada tekućine na usta uvijek kada je to moguće, a koriste se već pripremljene otopine koje sadrže elektrolite (natrij, kalij i druge) i glukozu npr. REHIDROMIX (prodaje se u obliku praška koji je moguće prema uputama pripremiti kao otopinu). U liječenju treba istodobno voditi brigu i o temperaturi djeteta, te ukoliko je ona povišena iznad 38,5 oC snižavati je fizikalnim metodama (oblozi hladne vode, kupke u vodi temperature stupanj-dva nižoj od temperature
djeteta). Kada se temperaturu ne uspije sniziti fizikalnim mjerama treba dati lijekove (antipiretike). Kod kuće se mogu liječitidjeca koja nisu dehidrirana ili ona koja su blago do umjereno dehidrirana. Sve slučajeve teže dehidracije treba liječiti u
bolnici. Bez obzira na stupanj dehidracije u bolnici treba liječiti svu onu djecu koja obilno povraćaju, koja odbijaju tekućinu, te djecu s komplikacijama (poremećaj svijesti, grčevi uz temperaturu…) U pravilu treba naglasiti da djeca koja povraćaju najčešće dobro podnose davanje tekućine na usta. Daje se jedna čajna žlica (5 ml) ohlađene tekućine za rehidraciju svakih 1–2 minute.
Kada dijete nije dehidrirano i ima blagi proljev tekućina se daje na usta. Nadoknađuje se tekućina izgubljena svakom stolicom u količini 10 ml/kg tj. mase za svaku stolicu. Koliko proljev dalje ostane blag može se nastaviti normalnom prehranom primjerenoj dobi djeteta. U slučajevima dehidracije (gubitka tekućine) izgubljena tekućina se daje na usta u količini 50–100 ml/kg tjelesne mase, uz nadoknadu daljnjih gubitaka stolicom i povraćanjem tijekom prva 4 sata. Za svaku daljnju stolicu doda se tekućina u količini od 10 ml/kg tj. mase. Volumen povraćanog sadržaja treba procijeniti i nadoknaditi tekućinom. Kontrolu stanja djeteta i nadoknadu gubitaka treba procjenjivati svaka dva sata. Čim se uspostavi hidracija, treba započeti primjerenu prehranu.
Za uspostavu pune hidracije potrebno je najmanje 4 sata.

Preporuka prehrane za kućnu njegu :
Kod djece koja imaju proljev, a nisu dehidrirana preporučuje
se:
1. DJECI KOJA SU ISKLJUČIVO NA MAJČINOM MLIJEKU
PREHRANA SE NE MIJENJA. DOJENJE SE NE PREKIDA
AKO DIJETE IMA PROLJEV!
2. PREHRANA PRIMJERENA DOBI ZA OSTALU DJECU

Kod djece koja su dehidrirana i ona koja povraćaju potrebno je najprije nadoknaditi izgubljenu tekućinu, a nakon toga započeti prehranom primjerenom za dob. Ranim uvođenjem prehrane može se prolazno povećati broj stolica u 24 sata, ali se ne produljuje trajanje bolesti, a osiguravaju se kalorijske potrebe i supstancije za obnavljanje oštećene crijevne sluznice
te sprečava nastanak stanja malapsorpcije.

Hrana koja se ne preporučuje:
Masna hrana, sve prženo, pečeno, voćni sokovi i pića s jednostavnim
šećerima

Hrana koja je dopuštena:
Riža, žitarice, krumpir, povrće (sve
kuhano), banane, jabuke, nemasni mliječni
proizvodi (svjež kravlji sir), nemasno
meso (piletina, teletina)

Klasična dijeta (BRAT– banane, riža, ribane jabuke, tost) zbog manjka energetskih sastojaka, proteina i masti ne preporučuju se kao isključiva prehrana, već samo kao dodatak ostaloj dopuštenoj hrani. Dojenčad koja su na prehrani majčinim mlijekom ostaju na njemu, a dojenčad u dobi do 6 mjeseci koja uzimaju adaptirano mlijeko trebaju za vrijeme trajanja proljeva nastaviti uzimati isti Tvornički pripravak, samo ga se može prvi dan razrijediti s rižinom sluzi u omjeru 2:1 (prva 3 mjeseca
života) ili 2:1 (3–6 mjeseci).

Kada treba zatražiti liječničku pomoć?
Ako dijete ima visoku vrućicu, treskavice ili krv u stolici; ako jezik postaje obložen bijelim naslagama, ako dijete počne
povraćati, ako izgleda iscrpljeno i ne želi uzimati tekućinu i hranu.

Milivoj Jovančević i suradnici

Liječenje proljeva kod djece

”Istraživači iz Venezuele pronašli su cjepivo koje gotovo 100-postotno suzbija težak proljev kod djece“, piše karakaški The Daily Journal. ”To je cjepivo (...) namijenjeno za zaštitu od rotavirusnog proljeva, od kojeg u zemljama u razvoju svake godine umire oko 873 000 djece mlađe od pet godina.“ Čak i u Sjedinjenim Državama zbog te bolesti svake godine u bolnici završi preko 100 000 male djece i djece predškolske dobi. Ova studija, koju je objavio The New England Journal of Medicine, izvještava da se primjenom cjepiva postiglo 88-postotnu zaštitu od virusa te da se broj bolničkih liječenja teškog proljeva smanjio za 70 posto. Međutim, cjepivo ima i jednu manu. ”Liječenje će možda biti preskupo za zemlje u razvoju, kojima je baš najpotrebnije“, piše The Daily Journal — zemlje ”u kojima se za zdravstvo godišnje izdvaja nepunih 20 dolara po osobi“. Sve dok se ne omogući jeftina proizvodnja cjepiva, dehidratacija uzrokovana proljevom morat će se liječiti nadoknađivanjem izgubljene tekućine, metodom koja se efikasno koristi već 20 godina.

Najveća opasnost kod proljeva je dehidracija organizma, pa upravo o stupnju dehidracije ovisi i težina bolesti



Dolazi ljeto, vrijeme učestalijih crijevnih infekcija sa znakovima proljeva.
Proljev se najčešće definira kao povećan gubitak tjelesne vode
stolicom. Posljedično isušenje (dehidracija) organizma najveća je
opasnost kod proljeva, pa s obzirom na to da o stupnju dehidracije
ovisi i težina bolesti, iz praktičnog razloga razlikujemo blagu,
srednju i tešku dehidraciju.
Jako je važno pratiti pokazuje li dijete znakove dehidracije. Vrlo objektivan znak stupnja dehidracije je
gubitak tjelesne težine - do 5 posto uz simptome proljeva govori o
lakšoj dehidraciji, između 5 do 10 posto o srednjoj, a više od 10 posto
o teškoj dehidraciji. Iako nam težina tijela prije proljeva često nije
poznata, vaganjem djeteta tijekom proljeva možemo doznati poboljšava li se stanje ili pogoršava.
Drugi jasan znak isušenja je izgled kože - kad odignemo nabor kože, on neko vrijeme ostaje izdignut. Dodatni znak
kod dojenčeta je uvučena fontanela, tj. udubljenje neokoštanog dijela glave.
Kod dehidracije dijete manje mokri i, naravno, više žeđa, a opće
stanje je poremećeno, od klonulosti, umora i pospanosti do kome u najtežim slučajevima.

Terapijske smjernice Svjetske zdravstvene organizacije
U našoj zemlji liječenje proljeva još uvijek počiva na
tradicionalnim metodama. To znači da se tekućina nadoknađuje
nefiziološkom otopinom, na primjer čajem, oboljeli su izloženi dugom
postu, a povratak na uobičajenu prehranu traje danima.
Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i
UNICEF-a, pristup oboljelima s akutnim proljevom sastoji se od
sljedećeg:

• sprječavanje razvoja dehidracije pravodobnim davanjem otopine s elektrolitima za nadoknadu gubitka tekućine (tzv. ORS)
  
• rano započinjanje s prehranom koju je dijete uzimalo i prije početka akutnog proljeva
  
• izbjegavanje lijekova protiv proljeva.
  

Znači, suvremen pristup rješavanja dehidracije temelji se na davanju
otopine s elektrolitima. U našim ljekarnama dostupni su Rehidromix
prašak koji se otapa u određenoj propisanoj količini prokuhane,
ohlađene vode i HIPP 200 (ORS otopina s dodatkom mrkve). Ti pripravci
sadrže sve ono što se proljevom gubi i što je nužno nadoknaditi za
normalno funkcioniranje organizma.
Svako kućanstvo trebalo bi imati prašak za pripremu otopine za rehidraciju, no ako ga u kući nema,
iz nužde se mogu pripremiti i druge vrste tekućine. Tako se djetetu može
dati pripravak od 3 do 5-postotne rižine sluzi s dva grama kuhinjske
soli na litru pripravka, a starijoj djeci normalno zasoljena juha.
Valja izbjegavati slatke sokove, čajeve, kavu, napitke koji podržavaju
proljev te cola i druge gazirane napitke.
Kako bi se spriječio razvoj dehidracije, liječenje akutnog proljeva
treba započeti već kod kuće. Majke ili osobe koje se brinu za dijete
trebaju znati da se proljev razvija svojim prirodnim tijekom, a da je
zadaća otopine s elektrolitima za nadoknadu gubitka tekućine (ORS) da
nadoknadi izgubljenu vodu i elektrolite. U praksi se pokazalo kako je
unos najbolje reguliran osjećajem žeđi. Preporučuje se ORS davati
polako, najprije žličicom, a zatim malim gutljajima.
Nakon postupka nadoknade tekućine ORS-om tijekom četiri do šest sati, počinjemo
hraniti dijete. Naime, drugi važan stav u liječenju proljeva je
izbjegavanje dijetalnih postupaka koji dovode do gladovanja i
negativnih posljedica na sluznicu crijeva i uopće stanje organizma. Za
dijete koje je na prsima najbolji je izbor nastavak prehrane na prsima,
jer dojenje smanjuje trajanje bolesti i težinu kliničke slike.
Dojenče treba dobivati pune podoje, a treba napustiti praksu tzv. skraćenog
podoja.
Dojenče koje se hrani industrijskim mliječnim pripravcima
ili kravljim mlijekom, nakon razdoblja nadoknade tekućine od četiri do
šest sati treba nastaviti hraniti mliječnim pripravkom. Pripravak se
daje razrijeđen, s pola mlijeka, povećavajući količinu mlijeka u
sljedećim obrocima. Za razrjeđenje se može upotrijebiti rižina sluz (3
do 5-postotna), juhica od mrkve ili rogač, dok se sama ORS daje piti
između obroka dok traje proljev. Drugi dan prelazi se na normalnu
koncentraciju mliječnog pripravka.
U starije djece s proljevom, nakon postupka nadoknade tekućine od četiri do šest sati, nastavlja se
s prehranom na kojoj je dijete bilo i prije. U početku su korisni
kompleksni ugljikohidrati kao što su riža, krumpir, kruh, zatim nemasno
meso, jogurt, voće i povrće, a treba izbjegavati masnu hranu ili onu s
puno šećera, uključujući čaj, sokove i gazirana pića. Slična prehrana
preporučuje se i odraslima.
Kod većine oboljelih s proljevom ne primjenjuju se antibiotici, kao ni lijekovi za smirenje proljeva, koji
mogu načiniti više štete nego koristi.
Opisani postupci pokazali su se djelotvorni kod oko 95 posto slučajeva akutnog proljeva, a u
rijetkim slučajevima trebat će primijeniti i nadoknadu tekućine venskim
putem, što se u načelu provodi u bolničkim uvjetima.


prof. dr. sc. Josip Grgurić, spec. pedijatar / subspec. za dječju gastroenterologiju i prehranu

KALENDAR KONTINUIRANOG CIJEPLJENJA U HRVATSKOJ U 2008. GODINI

Prva godina života:

Novorođenčad: BCG vakcinacija + hepatitis B

a) Ako su rođena u rodilištima cijepit će se BCG cjepivom i protiv hepatitisa B odmah u rodilištu.

b) Ukoliko nisu rođena u rodilištu cijepit će se BCG cjepivom do navršena dva mjeseca starosti, a protiv hepatitisa B u prvom mjesecu života

c) Sva djeca koja nisu cijepljena u rodilištu odnosno do dva mjeseca starosti moraju se cijepiti BCG cjepivom do navršene prve godine života.

Novorođenčad HBsAg-pozitivnih majki (sve trudnice se obvezno testiraju):hepatitis B imunizacija uz primjenu imunoglobulina, u rodilištu odmah po rođenju (NN 164/04), prema postekspozicijskoj shemi.

S navršena dva mjeseca života: Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib + hepatitis B

Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib

Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib + hepatitis B

po navršenih 12 mjeseci životaOSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU)

- Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib

4. godina života: DI-TE-PER acelularno

I. razred osnovne škole :

OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU) (ili prilikom upisa)

DI-TE pro adultis + POLIO (IPV)

II. razred osnovne škole: tuberkulinsko testiranje (bez docjepljivanja nereaktora) i epidemiološka obrada hiperreaktora

VI. razred osnovne škole: HEPATITIS B: 2 puta s razmakom od mjesec dana i treći puta pet mjeseci nakon druge doze

VII. razred osnovne škole: tuberkulinsko testiranje i BCG docjepljivanje nereaktora

VIII razred osnovne škole: DI-TE pro adultis + POLIO (IPV)

Završni razred srednjih škola: DI-TE pro adultis

(19. godina života)

Nakon navršenih 60 godina života: ANA-TE

Napomena: Cijepljenje prema ovom Programu počinje u travnju 2008. Do kraja ožujka se cijepi prema Programu za 2007. godinu, zbog trajanja postupka nabave novouvedenih cjepiva.

Izvor HZJZ

U Hrvatskoj postoji određeni broj cjepiva za bolesti protiv kojih cijepljenje nije propisano zakonom, ali postoje okolnosti, potreba ili želja da se cijepljenje provede.To su prije svega cjepiva protiv krpeljnog meningoencefalitisa, varičele i hepatitisa A.

Krpeljni meningoencefalitis je bolest koju uzrokuje virus koji se prenosi slinom krpelja. U nas zaraženih krpelja ima sjeverno od Save, najviše u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.Cjepivo sadrži umrtvljeni virus, a preporučuje se nakon druge godine života.

Varičela je blaga bolest uzrkovana virusom varicella-zoster. Iznimno može biti teška i opasna ako zahvati imunodeficijentnu djecu, a teži tjek bolesti se može javiti u dojenačadi i odraslih osoba. Cjepivo sadrži živi, atenuirani virus varicele označen kao Oka.Cijepiti se mogu djeca s navršenih 12 mjeseci, a preporuča se dati svakom djetetu koje do 12. godine nije preboljelo varičele. Cijepljenje pruža zaštitu više od 97% cijepljene djece, ovako stečena imunost traje puno godina, a uključuje humoralnu i staničnu imunost.
Hepatitis A je razmjerno učestala bolest uzrokovana istoimenim vriusom, a prenosi se fekalno-oralnim putem.Bolest je obično blagog tijeka i ne ostavlja trajne posljedice. Cjepivo sadrži umrtvljeni virus i preporučuje se za djecu s navršenom godinom dana života.

U provođenju cijepljenja posebno moramo biti oprezni s cijepljenjem tzv.neurorizične djece. Nekoj od te djece, oviso o neuropedijatrijskoj procjeni, odgađa se cijepljenje protiv pertusisa u kasnu dojenačku dob. Tada se u izboru cjepiva prednost daje manje reaktogenim cjepivima, kao što su acelularno cjepivo protiv pertusisa i inaktivirano cjepivo protiv poliomijelitisa.
U većini zapadnoeuropskih zemalja, SAD-u i Kanadi u uporabi je isključivo acelularno vjepivo. Njegova je prednost u tome što se može kombinirati s ostalim pedijatrijskim cjepivima, te se na taj način dijete jednim ubodom zaštiti od više zaraznih bolesti.
Kombinirana cjepiva, zbog sve većeg broja bolestu protiv kojih postoji cjepivo predstavljaju budućnost u cjepljenju djece.


Dr Svjetlana Bela Klancir spec.pedijatar
Dr Zlatko Sabol spec.pedijatar

dany je napisao/la:

Vitamin C sigurno spada u one tvari koje imaju utjecaj na obrambene sposobnosti organizma, no ne treba od vitamina ipak očekivati da bude nekakav svemogući lijek. On ima važnu ulogu u nizu sustava organizma, pa tako i obrani (između ostalog mobilizira stanice bijele krvne loze na obranu) i korisno ga je davati djetetu s učestalim prehladama i upalama gornjih dišnih putova. Dnevna doza za djecu do 3-4 godine iznosi ? doza predviđene za odrasle, a to je 100-200 mg dnevno. Za djecu nakon 4. godine do 10-11 pola doze za odrasle, što znači oko 500 mg dnevno. Vitamine je najbolje uzimati za vrijeme obroka, jer ih tako organizam najbolje iskorištava, najviše u dvije dnevne doze kroz 20 dana, zatim prekid od 10 dana, obično kroz tri mjeseca. Umjesto farmaceutskih pripravaka vitamina mogu se dati prirodni vitamini – svježe iscijeđeni voćni sok naranče i grejpa u koji se može dodati žličica meda, 2 puta dnevno, no naravno, tek nakon navršene prve godine života. Dodatak vitamina u jednom ili drugom obliku uputno je davati djetetu tijekom zimskih mjeseci i s promjenama godišnjih doba, te uz nagle promjene vremena s nadolaskom hladne fronte ( u našim krajevima atlantski poremećaji te sjeveroistočni praćeni hladnim vjetrom), ili pak sredozemne ciklona s obiljem oborina i vlage.

Dnevna doza za djecu do 10 god.je 50 mg.,NE 500,za vrijeme bolesti 100 mg. Preporucena dnevna doza za zastitu srca i infekcija je 250 -500 mg.za odrasle. Pusacima se preporuca svaki dan 75.-100 mg.

Upala usta - soor
Na sluznici usta javile su se bijele naslage – o čemu se radi?

Ova pojava je dosta česta u dojenčadi pa i male djece. Osnovne značajke su slijedeće: na unutarnjoj strani obraza prisutne su male bijele mrlje (koje se često spajaju) i slične su grudicama mlijeka. Na jeziku novorođenčeta mogu biti debele naslage koje ometaju i sisanje, a dojenče i malo dijete postaje razdražljivo i slabijeg je apetita.
Radi se o upali usta – infekciji koju uzrokuje mikroorganizam – gljivica, Candida albicans, koja je sveprisutna u okolini pa i na koži i sluznicama. Čest naziv među stručnjacima za ovu pojavu je soor, a narodni izraz u našem jeziku – mliječac.
U normalnim okolnostima tijelo je u stanju zaustaviti rast gljivice i spriječiti njezino širenje, no kad je prirodna otpornost (imunitet) smanjena ili još nezrela, gljivica nema zapreke u svom rastu i lako uzrokuje infekciju.

U djece u dobi ispod godine dana t.j. dojenčadi obrambeni sustav organizma još je nezreo, mogućnosti obrane su krhke i infekcija se lako javi.
Ova infekcija najčešća je u novorođenčadi i mlade dojenčadi, i javlja se na troje od desetero djece mlađe od 6 mjeseci, dok je u one nešto starije znatno rjeđa i može značiti određeni pad imuniteta t.j obrambene sposobnosti organizma, a može biti i posljedica dužeg liječenja antibioticima širokog spektra.

Kako se soor prepoznaje?


Na sluznici usta najprije se javljaju male bijelo-žućkaste mrlje lagano uzdignute od podloge(kao naslage).
Njihov izgled podsjeća na ugruške mlijeka, no razlikuju se od mogućih malih ostataka obroka po tome što se ne daju odvojiti od podloge, a ako se odstrane vidi se da je sluznica ispod njih upaljena.
Odstraniti mehanički, primjerice prstom ove mrlje nije dobro, jer postupak može dovesti do površne ozljede sluznice (ekskorijacija) koja krvari, a povećava se i rizik da se infekcija proširi.
U svojoj početnoj fazi mrlje mogu biti vrlo guste i potpuno pokriti sluznicu jezika obraza i desni uz širenje prema usnicama te ždrijelu i jednjaku.
Kad je poremećaj izrazit izaziva neugodu i smanjenu osjetljivost sluznice na mjestu gdje su mrlje guste, posebice na jeziku. Zapravo prvi znak infekcije je bezvoljnost koju dijete pokazuje pri sisanju, a posljedica je neugode koja se javlja tijekom uzimanja obroka.
Ako se bijele mrljaste naslage prošire prema grlu i jednjaku, mogu se javiti i smetnje gutanja te nadražaj glasnica.
Uz ovakve simptome treba obratiti pozornost i na eventualne druge, kao temperaturu, kašalj, probavne smetnje, te se posavjetovati s pedijatrom, jer mogu biti znak opće slabosti obrambenog sustava djeteta (imuniteta).

Način liječenja

U zdrave novorođenčadi soor ne predstavlja neki posebni rizik nego je tek prolazna nelagoda.Obično prolazi sam po sebi, ali ponekad ipak treba pristupiti liječenju kako bi skratilo njegovo trajanje i širenje.

U početnom stadiju stanje se može ublažiti čišćenjem sluznice otopinom bikarbonata u prokuhanoj vodi, četiri do pet puta dnevno. Bikarbonat smanjuje stupanj kiselosti u ustima i tako stvara nepovoljne okolnosti za razvoj gljivice candida albicans.
Dovoljno je staviti jednu žlicu bikarbonata na litru prokuhane vode. Sterilna gaza omotana oko prsta umoči se u pripremljenu otopinu i nekoliko puta dnevno sluznica se čisti vrlo nježno na mjestima gdje postoje naslage gljivica.
Ako su naslage jače raširene treba ograničiti uporabu dude varalice i češće ju dezinficirati (kratkotrajno uranjanje u kipuću vodu ili posebnu tekućinu sterilizaciju dječjeg pribora za pripremu hrane). Na dudama od silikona mikroorganizmi se teže razvijaju nego na onima od kaučuka i ako se javi soor bolje je koristiti ovaj tip duda za hranjenje bebe kao i silikonske dude varalice.

Kada ipak treba dati lijek


Ako se stanje ne popravlja kroz dva dana nakon prethodno spomenutog postupka treba se posavjetovati s pedijatrom koji će propisati lijek fungicidnog učinka (koji uništava gljivice) antimikotik, a primjenjuje se na mjestu infekcije.
Ovakvo specifično liječenje treba provesti ako dijete slabije jede uslijed smetnji pri sisanju i gutanju hrane, ili pak starije dojenče odbija čak i tekućinu.
Za liječenje infekcije izazvane candidom albicans koriste se lijekovi na bazi nistatina ili mikonazola. Ovi lijekovi učinkoviti su na mjestu primjene t.j. pri kontaktu s gljivicama i velika im je prednost da se ne moraju resorbirati i ući u krvnu cirkulaciju (kao primjerice lijekovi protiv bakterija – antibiotici)
Obično dolaze u obliku gela ili tekućine, a moraju se primijeniti više puta dnevno i to nakon obroka, sve do nestanka infekcije. Većina pedijatara propisuje lijek u kapima koje se nakapaju direktno u usta. Ako se koristi gel, sterilnom se gazom nanosi na naslage gljivica.


Važnost sprječavanja infekcije

Za prevenciju infekcije gljivicama koje su vrlo raširene mora se naročito obratiti pozornost na proces održavanja higijene svega što je u doticaju s djetetom.

Mama koja doji mora izbjegavati izlaganje bradavica dojke vlazi. Nakon podoja dovoljno je čišćenje bradavica i areole prokuhanom vodom i nakon toga kratkotrajno izlaganje zraku da se posuše.
Ako beba ima soor ne treba prekidati dojenje zbog straha od infekcije. U cilju sprječavanja širenja gljivične infekcije na bradavice dovoljno je prekriti ih oblogom prokuhane vode kojoj je dodan bikarbonat.
Dojenčad na umjetnoj prehrani lako dobiju infekciju preko nedovoljno čistih duda i dude varalice koja je pala na pod. Da bi se to izbjeglo važno je rukovati bočicama i dudama tek kad su ruke potpuno čiste. Dobro je imati nešto više pribora t.j. dudica, varalica i igračaka koje se rabe kod nicanja zubi. Ako se dogodi da neki od tih predmeta padne na pod, zamijeni se s onim čistim. Ako to nije moguće, treba ga barem dobro oprati pod tekućom vodom. Važno je sav dječji pribor nakon čišćenja i pranja pustiti da se osuši jer vlaga pogoduje rastu gljivica.
Ipak, novorođenče je najosjetljivije u prvim danima života na infekcije gljivicama jer količina sline koju stvara je neznatna, a tek nakon trećeg mjeseca stvara se u većoj količini. Slina je važna za obranu jer ima antimikrobni učinak


Infekcija gljivicama može se pojaviti u predjelu guze i spolnih organa


U nekim slučajevima gljivična infekcija može se proširiti po koži ovog osjetljivog predjela stalno izloženog vlazi. I crvenilo koje se javlja zbog pelena pogoduje širenju i rastu gljivica. (vidi članak o pelenskom osipu )
Ovakva infekcija – kandidijaza očituje se pojavom malih mjehurića - pustula ružičaste boje, crvenkastog ruba, a koža peče i svrbi.
U ovakvim slučajevima potrebno je provesti liječenje kremom protiv gljivica ali primijeniti i druge mjere: izložiti kožu tijekom dana u nekoliko navrata nakratko djelovanju zraka skidanjem pelena, ali vodeći računa o tome da djetetu ne bude hladno- pokriti ga pamučnom pelenom i pokrivačem.

Rizik za vrijeme trajanja poroda


Ukoliko buduća majka pati od infekcije candidom albicans (upala rodnice) dijete se može zaraziti ovom gljivicom i tijekom poroda.
Ovaj tip infekcije u žena je dosta čest, posebice nakon uporabe antibiotika širokog spektra u razdobljima slabije otpornosti organizma
U trudnoći vjerojatnost pojave ovog tipa infekcije znatno se povećava zbog hormonalnih promjena koje mogu oslabiti prirodnu obranu organizma što pogoduje rastu gljivica.
Zbog iznesenog, važno je praćenje zdravlja buduće majke i da se obave sve pretrage koje su u tu svrhu predviđene, i tako svaka infekcija na vrijeme dijagnosticira i liječi.

I na kraju : kad mladi neiskusni roditelji primijete u ustima svoje novorođene bebe bjelkaste mrlje slične zgrušanom mlijeku, svakako treba provjeriti da ipak nije u pitanju infekcija usta (soor) i ako jest, postupiti po izloženim uputama i posavjetovati se s pedijatrom.

Prim. mr. sc. Ružica Duplančić – Šimunjak, dr. med. pedijatar

Zaštita dječjeg zdravlja
NEDAVNI izvještaj Fonda Ujedinjenih naroda za pomoć djeci (UNICEF-a) pod naslovom The Progress of Nations (Napredak nacija) pokazuje značajno poboljšanje zdravstvenih prilika kod djece u mnogim zemljama. Zajedničkim naporima državnih vlasti i međunarodnih organizacija u nekoliko je zemalja smanjen mortalitet djece mlađe od pet godina. Međutim, The Progress of Nations također pokazuje da bi se jednostavnim i jeftinim metodama svake godine mogli sačuvati daljnji milijuni mladih života, i to naročito u zemljama u razvoju. Roditeljima u tim zemljama, a i drugdje u svijetu, mogle bi koristiti sljedeće preporuke iz tog izvještaja.

Dojenje. ”Dojenje je idealan početak na putu do dobrog zdravlja i prehrane“, napominje se u izvještaju. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO-u), ”svake bi se godine moglo spasiti preko milijun dojenačkih života kada bi se sve bebe u prvih otprilike šest mjeseci hranilo samo majčinim mlijekom“. Budući da bolnice i porodiljski odjeli obično daju upečatljiv primjer, UNICEF i WHO potiču ”bolnice da predvode u brizi za dobrobit beba“. Njihov je cilj motivirati bolnice da porodiljama daju podršku i odgovarajuće savjete u pogledu dojenja.

Higijena i čista voda. ”Danak koji ubiru bolesti mogao bi se drastično smanjiti korištenjem čiste vode i toaleta, pranjem ruku prije nego što se dira hrana te higijenskim pripremanjem i pohranjivanjem hrane“, kaže se u izvještaju. Premda se u mnogim komunama treba dobro namučiti da bi se nabavilo dovoljno čiste vode, ona je neophodna za zdravlje djeteta i cijele obitelji.

Prehrana. Sudeći po izvještaju, nadomještanjem vitamina A godišnje bi se moglo spriječiti umiranje čak tri milijuna djece. Rješenje problema dostupno je i priuštivo, piše izvještaj, a može se sprovesti poboljšanjem ishrane, obogaćivanjem namirnica ili pak davanjem vitamina A u kapsulama. To što se maloj djeci periodički daju kapsule vitamina A, koje koštaju dva centa, već se pokazuje efikasnim u zemljama gdje je inače nedostatak vitamina A česta pojava. Ujedno se preporučuju namirnice kao što su papaja, mango, mrkva, zeleno lisnato povrće i jaja.

Oralna rehidratacijska terapija. UNICEF kaže da bi se svake godine polovica dječjih smrtnih slučajeva uzrokovanih dijarejom mogla spriječiti uz pomoć jeftinih i lako pripravljivih napitaka od čiste vode sa soli i šećerom ili rižinim brašnom. Roditelji bi ujedno trebali nastaviti hraniti dijete. Procjenjuje se da se tim metodama već danas spašava milijun života godišnje.

Dijete mjesečari

DJECA koja često mjesečare ili imaju napadaje straha u snu možda imaju neke prikrivene, ali i izlječive zdravstvene tegobe, pokazala je nova studija objavljena u siječanjskom izdanju časopisa Pediatrics.

Studija je pokazala da mnoga djeca koja mjesečare ili imaju napadaje straha u snu pate od poremećaja disanja u snu ili imaju sindrom nemirnih nogu koji karakterizira neodoljiv poriv za pomicanjem nogu. Prema tome, možda ti problemi potiču na mjesečarenje ili napadaje straha u snu, smatraju znanstvenici.

Napadaji straha u snu slični su mjesečarenju, no događaju se u dubljim fazama sna. Slični su mjesečarenju, mogu uključivati vrištanje i plakanje, no djeca se obično ne sjećaju što ih je uzrokovalo.

Otkrića bi mogla pomoći pedijatrima koji se susreću s djecom s takvim problemima, misle liječnik Christian Guilleminault i njegove kolege s Klinike za poremećaje sna kalifornijskog sveučilišta Stanford.

Mjesečarenje i napadaji straha u snu ne uznemiruju samo dijete, nego se negativno odražavaju i na obiteljski život. Iako je riječ o čestim dječjim problemima, nije jasno zašto do njih dolazi ni kako bi ih se moglo liječiti.

´S obzirom na učestalost poremećaja disanja u snu koji je utvrđen kod naših pacijenata, pitanja o znacima i simptomima poremećaja disanja u snu i sindromu nemirnih nogu mogla bi biti važna u kliničkoj praksi pri pojavi opetovanog mjesečarenja i napadaja straha u snu´, zaključuju znanstvenici.

Studija je obuhvatila 84 djece u dobi od dvije do 11 godina s problemima u snu te 36 djece bez tih problema. Gotovo dvije trećine ispitane djece (61 posto) koja su mjesečarila ili imala napadaje straha u snu imala su još neki poremećaj u snu. Od te je djece 96 posto patilo od poremećaja disanja u snu, a preostalih 4 posto imalo je sindrom nemirnih nogu.

Većini djece s poremećajem disanja u snu odstranjeni su krajnici ili tzv. ´treći krajnik´, a djeca sa sindromom nemirnih nogu dobivala su lijekove. Sva djeca liječena na ta dva načina izliječena su, pokazala je studija.

Znanstvenici su zaključili da je ´očito i naglo poboljšanje´ stanja kod djece s poremećenim disanjem u snu dokaz da taj poremećaj, ´čak i ako je manji od onoga što se obično smatra nenormalnim, može biti vrlo bitan za zdravlje´.


index.hr

PREHRANA DJECE I RAZVIJANJE PRAVILNIH PREHRAMBENIH NAVIKA U PREDŠKOLSKOJ DOBI

Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada djete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.

Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.

Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sveveći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.

I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.

Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.

Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.

U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok djete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.

Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.

Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.

Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. ČITAJTE, PITAJTE, ZOVITE. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.

Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.

No, kakove su zapravo potrebe djece u toj dobi?

Potrebe djeteta za hranom rastu sa njegovim godinama. Popularno se kaže da sa svakom novom godinom treba dodati po žlicu od svega. Žlica juhe više, žlica krumpira više, itd. Količinski dijete jede ponekad više, ponekad manje, čak i u dužim vremenskim periodima, ovisno o njegovim energetskim potrebama i rastu. U periodu smanjenog apetita uvijek mu treba ponuditi žlicu više, ali ga ne treba prisiljavati da jede ako ne može. U tom periodu pametno je priređivati sokove od voća ili povrća jer imaju mnogo hranjivih tvari, pa dijete ne dolazi u deficit. Isto tako je bolje je da ne jede ništa nego da ga nutkate slatkišima, čipsevima, grickalicama ili samo hranom koju voli. Tako mu samo razvijate loše prehrambene navike i dovodite ga u još gorje stanje jer ovakova hrana isto treba vitamine za razgradnju, pa kako ih sama ne donosi, troši djetetove zalihe.

Bolje je naprimjer raditi kaloričnije obroke. Ako hoće jesti samo juhu, onda u nju narežite komadić mesa, ili dodajte povrće. U pečeno jaje dodajte sir i slično. Djeca često vole svježu i hrskavu hranu i vole upotrebljava ti svoje zube. Njegujte tu osobinu. Imajte na umu i to da sposobnost okusa opada sa godinama, pa djeca okus hrane razaznaju bolje nego odrasli. Dajte mu sirovu mrkvu, sirovo povrće / cvjetaču, brokulu, korabicu, svježi kupus / itd. Ne sudite po sebi, ako vi ne volite sirovo povrće. Zato hranu malo solite ili kiselite, a ako vam kaže da je kiselo, a vama nije, vjerujte mu. Zdravije bi bilo da se i vi navikavate na njegov okus.

Nadalje, izbor hrane za dijete u dobi od dvije godine nadalje, po svome izboru jednak je kao i za odraslu osobu. Kao i za odrasle, žitarice trebaju biti osnova prehrane, zatim povrće i voće, po mogućnosti sirovo, a tek onda su na redu mlijeko i mliječni proizvodi, zatim meso i mesne prerađevine, a masti i ulja trebaju se upotrebljavati tek kao začini. Već sam dosadna, ali kruh punog zrna i kruh od mješavine raznih žitarica, tjestenina, po mogućnosti crna, crna, ne glazirana, integralna riža trebaju biti osnova prehrane i djece i odraslih. Vrlo su poželjne kombinacije tjestenine sa povrćem. Evo, baš sada je na kioscima u prodaji jedno prekrasno i vrlo kvalitetno izdanje Mile pod nazivom Tjestenina na 100 načina, sa morem ideja kako tjestenina zaista može postati osnova prehrane. Dakle, ne prilog mesu, nego samostalan obrok.

Djeca trebaju zadržati ritam od pet obroka dnevno, jer rjeđi obroci izazivaju glad i slabiji rad centralnog nervnog sistema, a time i nervozu i pad koncentracije.

Dijete koje pohađa vrtić je ipak pod stručnom kontrolom i o njegovoj prehrani se vodi briga. Nutricionisti bi naravno i ovdje mogli prigovarati o izboru namirnica ili načinu pripreme hrane, ali ipak se brine o mlijeku, voću, povrću, i što je jako važno djeca moraju jesti ponuđeni obrok, bez obzira vole li to ili ne. Naravno, ne govorim o ekstremnim slučajevima. Roditeljima je mnogo lakše jer im preostaje dati samo jedan ili dva obroka i oni bi trebali biti kvalitetni. Nažalost, prema mome iskustvu roditelji previše računaju kako djeca jedu kvalitetno i kuhano u vrtiću i kako oni o prehrani djeteta ne trebaju previše brinuti. A trebali bi. Trebali bi djeci davati poslijepodne dovoljne količine voća, a za večeru obrok po mogućnosti od žitarica, a ne sendvič. Ako dijete nešto neće jesti, ne treba ga nuditi niti prisiljavati. Ja, naprimjer kada je na redu voće samo sjednem pokraj njega sa zdjelicom voća i sama jedem. Vrlo brzo i dijete, podraženo izgledom, mirisom i pokojim mojim komentarom kako je fino, zatraži - daj i meni malo.

Za večeru treba davati ono što je najmanje zastupljeno u vrtiću. Ako su to žitarice - dajte mu žitarice, ako ne voli industrijske, još bolje, napravite ih sami. Skuhajte domaće žgance, prelijte ih jogurtom i evo odlične večere. Griz na mlijeku, svježi sir, razni namazi od povrća, odlične su večere. Kažem namazi, jer paštete su jako loša hrana. Premasne su, izrađene od ostataka kod prerade mesa i zbilja nisu za preporučiti. Kupite neku knjigu i pokušajte sami načiniti domaću paštetu ili neki namaz od povrća.

Namaza ima gotovih od soje i doista su dobrih okusa. Odličan je i namaz od tunjevine. Tunjevina je riba odličnog sastava, ponekad se pronađe svježa u ribarnicama, ali uvijek je ima u konzervama. Birajte onu koja je konzervirana u vodi, a ne u ulju. Tunjevina se odlično kombinira i sa tijestom. Sojin sir tofu je odlična namirnica. Ja ga svojim dečkima mogu prodati ako ga spoham. Obično se prije najedu, a tek onda primijete da to nije pravi pohani sir nego tofu. Ako i prigovori, nema veze, pojeo je kvalitetan obrok i navikava se na okus.

Iako pohanje svakako nije kulinarski postupak koji nutricionisti preporučuju, djeca pohano jako vole. Spohajte gljive / pohane bukovače zaista imaju okus pohanog mesa/, pohajte povrće i voće. Tikvice, patliđani, cvjetača itd. bolji su nego sendvič ili ne daj bože pohana salama, kruh ili meso.

Koristite svaku priliku da dijete poučite što je zdravo. Ako neće jesti crni kruh, vi ne odustajte. Kupujte sebi i ostatku obitelji crni ili od integralnog brašna, njemu bijeli. Ponekad zaboravite kupiti bijeli.

Možda ipak popusti.

Slatkiše, čokolade i koka kole i slične napitke ne držite na vidljivom mjestu, najbolje da ih uopće nema u kući. Priuštite ih djeci za rođendane i proslave ili kada idete nekuda van. Neka ne pomisle da je to nagrada za nešto, objasnite im da to nije dobra hrana i da je zato tako rijetko jedu. Ali zato neka uvijek bude u kući sušenih marelica i drugog sušenog voća, koštica, oraha, badema. Ako baš dobiju želju za slatkim ovakova hrana će ih sigurno zadovoljiti i donijeti im puno važnih nutrijenata.

Ona djeca koja nisu u vrtićima obično su pod patronatom bake ili neke starije žene koja možda i ima naviku i iskustvo pripremanja hrane na stari način, ali uglavnom nije nutricionistički educirana niti sasvim svjesna kakova prehrana treba biti, i što je jako bitno, sklona je popuštanju djetetu i pristanak na njihov izbor hrane.

U ovoj dobi djeca su najčešće deficitarna sa željezom, što se vidi u blijedoći kože, sklonostima čestim infekcijama, po krhkosti noktiju, lakom zamaranju. Hrana bogata željezom je krto meso, riba, piletina, jaja i mahunarke. Žitarice i kašice namijenjene djeci su često obogačene željezom. Nedostatak željeza ne samo da izaziva navedene teškoće, nego i izaziva pojačano taloženje u organizam opasnog olova, kojega ima u olovnim cijevima i vodi koja teče kroz njih, u olovnim bojama, plinu na koji kuhamo, konzervama koje upotrebljavamo.

Nedostatak A vitamina uzrokuje slabiju otpornost sluznica, pa su takove djeca sklonija upalama dišnog sistema i alergijama. Zato neka grickaju mrkvu. Važni su i kalcij i drugi minerali. Neobično je važan jod.

Ako ste svjesni da vam prehrana djeteta nije baš idealna, bez obzira da li je ono bolesno ili nije dobro mu je u toj dobi dodati vitaminsko mineralne dodatke. Neka to ne budu sirupi, jer nepotrebno opterećuju organizam šećerima

često izazivaju pad apetita. Pri kupovini vitamina i minerala za djecu nemojte štedjeti niti novac niti vrijeme. Dobro proučite sastav ili u ljekarni zamolite da vam daju najbolji proizvod.

Sada na našem tržištu ima dosta dječjih vitamina. Posebno su za istaći i spomenuti INFANT CARE kapi, odličnog sastava i djelovanja, poznatog američkog proizvođača TWINLABA. Ako tražite vitamine i minerale zajedno neka to onda bude ANIMAL FRIENDS, istog proizvođača . Ovaj proizvod sadrži i vitamine i minerale vrlo kvalitetnog porijekla, sadrži čak i jod i zaista je za preporučiti za nadopunu prehrane djece.

Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Agram 89 - Twinlab

Delfina je napisao/la:Njezinu šutnju netko čuje
TRUDNOĆA s mojom kćeri Hillary prošla je bez komplikacija, a ona je nakon porođaja izgledala potpuno zdravo. No liječnik je utvrdio da ima rascjep mekog nepca. Rekao je da se taj oblik deformacije može jednostavno ispraviti operacijom kad dijete ima otprilike dvije godine. Jedini problem bio je to što Hillary nije mogla sisati. Budući da nije imala dio nepca, nije mogla stvoriti vakuum potreban za sisanje.
Zbog toga je prva tri mjeseca nisam mogla dojiti. A onda je s četiri mjeseca Hillary nekako naučila stisnuti nosnice i stvoriti vakuum. To mi je omogućilo da je dojim. Osjetila sam veliko olakšanje. Ubrzo je počela dobivati na težini i izgledalo je da je sve u redu. Ručicama je počela hvatati stvari. Ispuštala je glasove kao svaka zdrava beba i naučila je sjediti.
Javljaju se neobični simptomi
U dobi kad djeca obično počnu puzati Hillary uopće nije pokazivala želju za tim. Naprimjer, nije se pokušavala podignuti na ruke i noge, već je sjedila na podu i odguravala se. To mi je bilo čudno jer se moja starija kći Lori u toj dobi ponašala potpuno drugačije. No razgovarajući s drugim majkama, saznala sam da neka potpuno zdrava djeca nikad ne pužu. Kad sam to čula, Hillaryno me ponašanje više nije toliko zabrinjavalo.
Hillary je imala skoro godinu dana, a naučila je tek nekoliko riječi. To je bilo pomalo neobično, ali djeca se razlikuju i nekima treba više vremena da progovore. Osim toga, Hillary nije pokušavala hodati, pa čak ni stati na noge. Odvela sam je pedijatru, a on je rekao da ima spuštena stopala. No ni tijekom sljedećih nekoliko mjeseci nije pokušavala stati na noge.
Kad smo ponovno otišli liječniku, rekao je da je Hillary lijena beba. Ni s 18 mjeseci nije naučila hodati, a prestala je koristiti i ono malo riječi što je znala. Nazvala sam pedijatra i rekla mu da sam posve sigurna kako s mojom kćeri nešto nije u redu. Nakon toga otišli smo neurologu. On nas je poslao na mnoge pretrage, između ostalog i na elektroencefalografiju (EEG), odnosno snimanje električne aktivnosti mozga. EEG je pokazao da Hillary ima epileptičke napadaje. Pored toga, neurolog je primijetio i neke vidljive simptome, naprimjer svjetlosmeđe mrlje na koži i karakteristične pokrete očiju, pa je na temelju svega toga zaključio da Hillary ima neuroloških problema. Bilo je jasno da s njom nešto nije u redu, ali neurolog nije znao što.
Mada su nalazi pokazali da Hillary ima epileptičke napadaje, mi ih nikad nismo primijetili. No drugi su problemi bili posve očiti. Naprimjer, gotovo je svaki dan jako dugo plakala. Umirila bi se jedino kad bismo je vozili automobilom i pjevali joj. Toliko smo je često vozili po susjedstvu da su nas neki pitali zašto se stalno vozimo pored njihovih kuća.
Hillary je s dvije godine počela praviti neobične kretnje rukama — stalno ih je stavljala u usta. S vremenom joj se stanje toliko pogoršalo da je te pokrete ponavljala gotovo cijelo vrijeme dok je bila budna. Osim toga, jedno je vrijeme jako malo spavala. Ponekad bi u toku poslijepodneva kratko zaspala, a onda bila budna cijelu noć.
Hillary je voljela glazbu. Znala je satima bez prestanka gledati dječje glazbene emisije na televiziji. Međutim, njezini su se neurološki problemi pogoršavali. Počela je nepravilno disati, naprimjer disala bi ubrzano ili bi zadržavala dah. Ponekad bi zadržala dah sve dok joj usnice ne bi postale ljubičaste. To me jako plašilo.
Lijekovi kojima su liječnici pokušavali smiriti napadaje uzrokovali su neke druge probleme. Pokušali smo sve — obilazili smo razne liječnike, išli na mnoge pretrage, isprobali i klasičan i alternativan način liječenja te odlazili raznim specijalistima. No nitko nije znao postaviti dijagnozu, a još manje odrediti način liječenja.

Izvor/SocietéWatchtover

Delfina je napisao/la:Konačno smo otkrili o čemu se radi
Kad je Hillary imala pet godina, moja je dobra prijateljica u jednim novinama pročitala članak o djevojčici koja je imala Rettov sindrom (RS), genetski poremećaj o kojem se malo znalo. Znala je da Hillary ima slične simptome, pa mi je poslala taj članak.
Kad smo pročitali taj članak, otišli smo neurologu koji je bio upoznat s tim poremećajem. Početkom 1990-ih stručnjaci su bili poprilično sigurni da je Rettov sindrom genetski poremećaj, jer se javlja uglavnom kod djevojčica. No u to vrijeme još nije bio otkriven gen koji uzrokuje taj poremećaj, a osim toga mnogi njegovi simptomi slični su simptomima autizma i cerebralne paralize. Zbog toga se Rettov sindrom mogao dijagnosticirati jedino po simptomima. Hillary je imala gotovo sve simptome. Neurolog je potvrdio da ima Rettov sindrom.
Čitala sam sve što sam našla o Rettovom sindromu, no u to vrijeme nije bilo mnogo informacija o toj bolesti. Saznala sam da od nje obolijeva 1 od 10 000 do 15 000 novorođenih djevojčica i da još uvijek ne postoji ni lijek ni konkretan način liječenja. Saznala sam i nešto što mi je jako teško palo — mali postotak djevojčica koje boluju od Rettovog sindroma umre bez nekog vidljivog razloga. No pročitala sam i nešto što me donekle umirilo. O čemu se radi? Najteži hendikep koji je posljedica Rettovog sindroma zove se apraksija. The Rett Syndrome Handbook o tome kaže sljedeće: “Apraksija je nesposobnost izvršavanja voljnih pokreta. To je najteži hendikep kod Rettovog sindroma. Ona pogađa sve kretnje, uključujući i govor te pokrete očiju. Dakle, djevojčica koja boluje od Rettovog sindroma ne gubi sposobnost da izvrši neku kretnju, ali ne može odrediti kada će je i na koji način izvršiti. Ona možda želi napraviti neki pokret, ali nije u stanju izvesti ga.”
Zašto me ta spoznaja umirila? Zato što apraksija ne utječe na inteligenciju. Ustvari, ona je skriva, jer onemogućava gotovo svaku komunikaciju. Uvijek sam vjerovala da je Hillary svjesna svega što se događa oko nje, ali budući da nismo mogle komunicirati, nikad nisam bila sigurna u to.
Budući da apraksija utječe na pokrete i govor, Hillary ne može ni hodati ni govoriti. Mnoge djevojčice s Rettovim sindromom imaju epileptičke napadaje, iskrivljena im je kralježnica, škrguću zubima i pate od drugih fizičkih problema. Hillary u tome nije izuzetak.
Sigurna nada
Prije nekog vremena otkriven je gen koji uzrokuje Rettov sindrom. To je vrlo složen gen — on upravlja radom drugih gena i deaktivira ih kad više nisu potrebni. Trenutno se provode opsežna istraživanja kako bi se pronašao djelotvoran način liječenja, a u konačnici i lijek.
Hillary sada ima 20 godina i u potpunosti je ovisna o drugima. Ne može se sama hraniti, odijevati ni kupati, a treba joj i mijenjati pelene. Iako ima samo 45 kilograma, nije ju lako podignuti. Zato Lori i ja koristimo električnu dizalicu kako bismo je stavile u krevet ili kadu. Jedan naš prijatelj stavio je kotačiće na Hillarynu posebnu stolicu, tako da stolicu možemo dogurati ispod dizalice i onda Hillary spustiti u nju.
Budući da je Hillary teško bolesna, Lori i ja rijetko je vodimo na sastanke u dvoranu Jehovinih svjedoka. No to ne znači da smo zakinute u duhovnom pogledu jer sastanke možemo pratiti iz kuće putem telefona. Tako Lori i ja možemo naizmjence voditi brigu o Hillary. Jedna ostane s njom kod kuće, a druga ode na sastanak.
S obzirom na svoje okolnosti, Hillary je draga i sretna djevojka. Čitamo joj knjige I pricamo joj o stvarima koje su lepe I koje pruzaju nadu.
Teško je procijeniti u kojoj je mjeri Hillary svjesna onoga što se događa oko nje, jer gotovo uopće ne može komunicirati s nama.

Izvor: Societé Watchtover