Problemi školaraca

STRAHOVI I ANKSIOZNOST KOD ŠKOLSKE DJECE

Općenito gledajući, strah je razumljiva reakcija na opasnu situaciju. On je ljudskom rodu omogućio očuvanje života jer nas je u životno opasnim situacijama tjerao na bijeg i obranu. Iako je strah kod ljudi sasvim normalna pojava, on nam ponekad onemogućava da normalno funkcioniramo.

Osnovne preporuke za roditelje koji žele pomoći djetetu koje se pretjerano boji:

* Poučite dijete koje su opasnosti realne, a samim tim i strahovi, a koje su opasnosti nemoguće.
* Kad je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti njegovu pozornost (pođimo s djetetom u šetnju, čitajmo s njim knjigu ili igrajmo igru, razgovarajmo…).
* Učite dijete kako da samo preusmjeri svoju pažnju kad ga je strah nečega što ne može izbjeći (“Možeš misliti na nešto lijepo. Na što ćeš misliti?”).
* Ohrabrite dijete (“Uskoro ćemo zajedno slaviti tvoj uspjeh.”)
* Razgovarajte s djetetom (razgovor ne bi smio trajati predugo jer dijete stječe dojam da se i roditelj boji, pa postaje još nervoznije).
* Dijete naučite nekim postupcima svladavanja straha od kojih je najvažnija procjena vjerojatnosti da će se dogoditi upravo ono čega se dijete boji (“Koliko si siguran da će se to dogoditi?”).

“Neću ići u školu!”
“Možeš li ostati sa mnom?”
“Boli me trbuh. Mogu li ostati kod kuće?”

To su rečenice koje je barem jednom iz usta svojeg djeteta čula većina roditelja. Ponekad se iza tih rečenica kriju i dublji problemi.

Kako roditelji mogu pomoći?

* Saznajte postoji li problem zbog kojega vaše dijete ne želi ići u školu. Ako postoji konkretan problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu, zajednički rješavajte taj problem (npr. ako se dijete boji usmenog odgovaranja, možete zajednički uvježbavati tu situaciju).
* Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve ne volim školu”. Ta lista može pomoći roditeljima da smanje i spriječe uzroke zbog kojih dijete ne voli ići u školu (npr. ako dijete napiše “Ne volim ići u školu zbog čitanja”, roditelj bi s učiteljicom mogao dogovoriti manje stresne metode ispitivanja čitanja).
* Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
* Provedite što je moguće više vremena s djetetom dok ono nije u školi.
* Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se sprijateljiti u školi, pomozite mu savjetima i/ili uključivanjem u neke školske i izvanškolske slobodne aktivnosti.
* Pohvalite dijete za svaki njegov trud da svlada strah.
* Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je preintenzivan, potražite pomoć stručnjaka (školskog psihologa ili liječnika).
* Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava – usvajajte zdrave načine življenja.
* Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja (npr. duboko disanje i sl.).

Udruga roditelja Korak po korak

Jeste li od vaše djece ikad čuli ove ili slične rečenice:
“Neću ići u školu!”
“Možeš li ostati sa mnom?”
“Boli me trbuh. Mogu li ostati kod kuće?”

Znate li razlog tih riječi? Kako ste riješili taj problem?
Ima li vaše dijete neke druge strahove?

Naravno da sam cula ,a obicno se desava kad je ispitivanje,neki nesporazum sa uciteljicom ili djecom.iskreni je razgovor jedini lijek i tome treba pristupiti ozbiljno ( ne dijete ismijavati,jer eto i drugi idu u skolu). Treba obratiti paznju npr.na rukopis,citanje ( djete moze imati disleksiju koja nije prepoznata i pri tome se zaliti na bol u ruci kod pisanja),moze biti smanjene koncentracije,nemirno zbog cega dolazi u konflikt sa uciteljicom,a moze se raditi o hiperaktivnosti.Djete koje ima problema cesto bude trazilo izgovor.Razgovarajte,pitajte djecu o svemu sto su taj dan prozivjela u skoli i slusajte svoje djete.na taj nacin budete rijesili sve probleme u zacetku ( uzrok naravnomoze biti i strah,sramezljivost sto nestaje spontano tokom 1.pplugodista.