Kad je vrijeme za obitelj?

KAD JE VRIJEME ZA OBITELJ ?

Što mislite, koje su osnovne potrebe Vašeg djeteta ?
Da li je najvažnije da ima kvalitetnu hranu, puno igračaka, kompetentne stručnjake koji prate njegov razvoj ?

Osnovne potrebe svakog djeteta, kao i svakog od nas, su potreba za sigurnošću i ljubavlju. Tek kad su one zadovoljene, možemo se razvijati dalje, težiti za novim znanjem, sposobnostima, postignućima. Ako dijete u prvim godinama nije doživjelo sigurnost, zaštitu i ljubav u okviru roditeljskog doma, kasnije će vrlo vjerojatno kao mlada i odrasla osoba nastojati nadoknaditi tu prazninu, ponekad posežući za prividnim zadovoljenjem koje pružaju površne avanture, alkohol, droge, vjerske sekte i sl. Na kratko vrijeme se tada dijete u nama osjeti zadovoljnim, a onda se potraga nastavlja...
Prvi mjeseci nakon poroda i za majku i za dijete su jedinstveno razdoblje kad oni čine jedan zaseban mali svijet. Osjećaj sigurnosti i zaštite duboko se utiskuju u srž djetetova bića i ono razvija osnovni stav sigurnosti i povjerenja - u sebe, u ljude, u život... Znamo da se danas djeca vrlo rano uče odvajati od majke, od oca. Kreću u jaslice, u vrtić. Nevidljive spone koje dijete vezuju uz roditelje i obiteljski dom se prekidaju i dijete se mora prilagoditi nekim drugim ljudima, drugom okruženju. Mnoge roditelje zavara činjenica da je dijete „još malo i ništa ne razumije“, jer iako djeca još ne mogu baratati tolikim brojem riječi i misli kao odraski, itekako snažno osjećaju emocije, koje se duboko utiskuju u podsvijest.

Djetinjstvo je prekrasno doba ako ga učinimo djeci da bude takvo. Tu se postavljaju temelji za cijeli daljnji život, a u tome najvažniju ulogu igra obitelj.
Obitelj je jezgra društva, nezamjenjiva u zdravom odrastanju djeteta. Njezin utjecaj je to veći, što je dijete manje. Obitelj je ta koja omogućava djetetu osjećati se prihvaćeno i voljeno, cijenjeno i puno samopouzdanja, upoznati sebe sa svojim sposobnostima i darovima i naučiti kako živjeti puninu svojih potencijala. Biti JA u punom smislu svog postojanja.

A što obitelji mogu danas pružiti djetetu ? Mnoga su djeca dnevno u vrtiću u prosjeku 6-10 sati, što je često dulje od vremena koje provedu kod kuće, a roditelju često ostaje jako malo vremena za kvalitetno druženje i igru sa svojim djetetom.

Kako će dijete odrasti u toplu osobu koja zna voljeti i živjeti u obitelji ako to ne doživi ? Jer djeca uče ono što doživljavaju, a tek onda ono što im kažemo. A što doživljavaju uz nas odrasle danas, uz svoje obitelji danas ? Neka svatko sebi kaže odgovor. Malo je vremena za smirenost, opuštenost, toplinu, ljubav. Roditelj je često u velikom konfliktu i rascjepu između potreba svog posla, potreba svog djeteta, možda i nekih, osobnih potreba. Poslodavci traže sve dulji rad, koji je teško odbiti ako želimo imati osigurana sredstva za život. A od vrtića se traži da produlje radno vrijeme, no što to znači za djecu. Navela bih ovom prilikom citat iz napisa vrtićkih psihologinja prof. Tamare Hubeny i dipl. psihologinje-savjetnice Milene Haler.

'U ovoj sve većoj brzini življenja, velikoj okrenutosti poslovnom probitku, materijalnim dobrima, profitu; da li se itko zapitao – KADA JE VRIJEME ZA OBITELJ ? I je li taj poslovni probitak, materijalna dobit i profit vrijedna viđenja djeteta tek pred spavanje ? Pri tom je velika odgovornost društva u kojem se s jedne strane velik broj obitelji bori za puko fizičko preživljavanje i iscrpljuje radom bez radnog vremena, a s druge strane veličajući važnost materijalnih dobara, karijere, društvenog statusa i moći, i djeci iz bogatijih obitelji oduzima njihove roditelje.
Možda je tu odgovor na pitanje ' Što nam se događa sa djecom- sve su brži, nemirniji, okrenuti prema materijalističkim vrijednostima ?'
Do kud tako? Je li to dobar put, je li to svijet u kojem želimo živjeti ? Je li to uspjeh ?
Kada pogledamo već dobro poznate podatke o velikom broju oboljelih od depresije među odraslima, porasta kardiovaskularnih bolesti uzrokovanih stresom, porasta agresivnosti i bezosjećajnosti mislimo da nije dobar put.
Mi smo u dječjim vrtićima grada Zagreba u situaciji da ponovno snimamo potrebe roditelja (rad vrtića po potrebi roditelja do 20h), zbog promjena njihovog radnog vremena, a time i drugačijeg ritma dana.
Sigurno da ćemo kao i uvijek do sada, ako se pokažu potrebe boravka djece do 20h u vrtiću, nastojati što bolje nadomjestiti djetetu roditelja i u vrijeme okupljanja oko glavnih obroka; u situacijama smirenja u pred večernjim satima, u situacijama razvoja djeteta u nekim vještinama, potencijalima; no da li je to dobro za djecu; za njihovu sadašnjost a i budućnost ?
S druge strane ne kazujemo li posredno poslodavcima 'crpite nesmiljeno radnike, smjestili smo im djecu, pojam radnog vremena više ne postoj ! '
I još jedan apsurd koji je potrebno ogoliti, stalno govorimo i promičemo dječja prava, a zaboravljamo na pravo da budu sa svojim roditeljima, u svojim obiteljima.'


SAVJETE DAJE:
mr.spec.Melita Stipančić, klinički psiholog[b]

Moje misljenje

1.da me ima na raspolaganju 24h dnevno dok nebude samostalno.kad kazem "samostalan"mislim bar do 3g,jer tad znaju traziti ili uzeti sto im je potrebno,shvacaju da mama i tata odlaze na posao i razumiju gotovo sve.Iako djeca danas znaju i prije te trece godine,smatram da je to razumna granica i da ce dijete od 3g lakse prihvatiti i vrtic i razdvajanje nego od 1g.

u Svicarskoj je por.dopust samo 12 tjedana.To je jako zalosno da jedna bogata i razvijena drzava toliko priusti zeni,majci da ostane sa svojom bebom.radno vrijeme im je koma,bas kao sto ova dr.psiholog pise.Cisto izrabljivanje.A da upisete dijete u jaslice,vjerojatno cete prije dobiti 7 na lotu.zato su zene prisiljene dovesti "dadilju"u kucu koja zivi sa njima.

2.igrom slucaja,ja sa svojom obitelji provodim 24h dnevno.U jednu ruku sam sretna zbog toga a opet,u drugu ruku,bas i nisam.(mm nece nikad vise ici na posao)a ja ako budem morala ici cu kad Barbi proslavi svoj 4-i rodjendan,ranije ni u ludilu.

3.mi imamo uhodani ritam kojeg se uglavnom pridrzavamo.
puno se igramo,setamo i gotovo uvijek smo veseli.stres izbjegavamo kad god je to moguce,jer djeca osjete kad su roditelji nervozni pa se i oni unervoze.

4.sve je vazno,zdrava prehrana,igracke pa i kompetentna osoba koja ce pratiti razvoj djeteta(pedijatar-do 6g)

Na zalost tokom radnog tjedna dolazim kuci tek oko 5 sati,pa vrijeme do vecere iskoristimo da popricamo kako je bilo u vrticu i sto se radilo,rijesimo eventualno neke tekuce probleme. Sa starijom kceri pak se nadem posla posla u gradu 1-2x tjedno,pa tada negdje sjednemo,pojedemo i ispricamo se. Vikend je uglavnom rezerviran za malu ( ujutro park i setnja grada,popodne nesto radimo zajedno ) ili odlazimo u kazaliste. Zao m ije sto nemam vise vremena,ali raditi se mora.

ja sam prije podne na poslu do 14 pa idem po aleksu u vrtic, i svako popodne smo zajedno... ako smo sami onda zahtijeva moju potpunu paznju, a ja to nekad ne mogu, jer sam preumorna... i mnogo mi je zao zbog toga. cesto pozelim da ga neko odvede na pola sata.... ali tada tek nastaju moje muke, jednostavno fali mi ...

Cijeli dan je posvećen Petri. Spavamo, igramo se, jedemo, idemo u šetnju, na kavu... Od kada se rodila puno manje čistim, perem, peglam, kuham. Poslove koje moram obavit, obavim kada muž dođe s posla a on se tada igra s njom.
Ali zato Petra često sa subote na nedjelju prespava kod bake a mi odemo sami negdje van i opustimo se. U nedjelju u jutro kad odemo po nju imam osjećaj da je nisam vidjela cijelu vječnost