Brak i obitelj

BRAK I OBITELJ

Svaki peti brak u Hrvatskoj se raspada. Tako kaže državna statistika , a podaci su iz Državnog zavoda za statistiku i matičnih ureda. Među najvećim brakolomnim rekorderima su gradovi Bjelovar i Čazma. Ondje se raspada svaki treći brak. U Zagrebačkoj županiji, od 1468 brakova sklopljenih prošle godine, razvrgnuto je 272.
Zanimljivi su razlozi za rastavu braka: neslaganje, miješanje roditelja u brak, alkoholizam, preljub, seksualno neslaganje. Ponekad su i djeca oruđe za borbu, a ženama se obično dodjeljuju djeca nakon rastave braka. Naravno, djeca i najviše trpe nakon rastave, bez obzira na alimentaciju.

Koji su uzroci tako velikog postotka rastava:

1. Ljudi nerado i teško prihvaćaju da će se u braku suočiti sa problemima i odgovornostima, kojih nije bilo u predbračnom životu. Provoditi s nekim tri sata dnevno nije kao živjeti dvadeset i četiri sata u braku. Za dva sata dnevnog druženja prije braka, i jedna i druga strana se trude ostaviti što bolji dojam. U ta dva sata nema obaveza niti odgovornosti. Ali, sutra, kad se mladi nađu dvadeset i četiri sata u istoj kući, slika se mijenja...
2. Nedostatak komunikacije medu supružnicima je jedan od velikih razloga svih kasnijih problema koji mogu proizići i dovesti do razvoda braka. Američki sociolozi tvrde da je 86 posto bračnih problema uzrokovano lošom komunikacijom.
3. Česta je pogrešna predstava o ulogama supružnika u braku. Partneri smatraju da će se brak razvijati sam po sebi . to nije točno. U brak treba stalno ulagati puno pažnje, ljubavi i intime...
4. Unošenje vanjskih problema u obitelj: odlaskom sa radnog mjesta, partneri nose i sve probleme sa posla koji obavljaju. Brak ne smije biti poligon za istresanje nezadovoljstva i frustracija. S partnerom treba podijeliti svoje brige, ali nakon toga ih i realno procijeniti – dok imate uz sebe voljenu osobu i zdravi ste svi su problemi rješivi. Život je dar koji treba znati iskoristiti.
5. Miješanje rodbine u bračni život: kod mnogih brakova razlog razvoda je miješanje muževe ili ženine rodbine u privatni život mladenaca. Odnos s rodbinom ćete najpravilnije riješiti ako svoj brak shvatite kao živo biće – rođeno vašim vjenčanjem. To biće ima svoje potrebe i svoja prava, a vaša je dužnost da mu ih omogućite te da ga zaštitite od nepovoljnih, a posebno ugrožavajućih utjecaja. Naravno, pri tome ne trebate biti grubi – dovoljno je da okolini jasno stavite do znanja što odgovara vašoj zajednici, a što ne možete prihvatiti.
6. Neuredan seksualni život - seksualni život je jedna od okosnica braka. Dvoje ljudi povezanih ljubavlju dat će si dovoljno vremena da upoznaju potrebe i želje svog partnera, te nađu puteve zadovoljstva. Vrijedi pravilo kao i za ostale vrijedne stavari u životu – potrebno vam je vrijeme, strpljenje i upornost.
7. No, tek rođenjem djeteta brak se pretvara u novu zajednicu, koja prihvaća i snosi odgovornost za novi život. Rođenje djeteta je materijalni dokaz (ili bi trebao biti) ljubavi roditelja. Krajnje gledano to je nepojmljiv fenomen - iz energije (ljubavi) nastaje materija (život). Nekada u životu ćete zastati i pitati se: «Koji je smisao mog života?» i poželiti učiniti «nešto veliko» - ne zavaravajte se, ništa ne može biti veće od stvaranja života. Vaša velika zadaća i odgovornost (zajednička – oba parntera) je da to malo biće pripremite za sretan i lijep život.

Posljednjih desetljeća obitelj kao socijalni sustav prolazi kroz brojne radikalne promjene. Pokušajmo spomenuti najvažnije. Američka istraživanja pokazuju da će 50% djece u Americi provesti život samo s jednim roditeljem, ali će dio djece s dva roditelja imati istospolne roditelje. Procjenjuje se da je 60% majki zaposleno. Česti razvodi i ponovno sklapanje brakova rezultiraju «miješanim» obiteljima s djecom različitih roditelja. Danas majke u prosjeku dulje odgađaju rođenje prvog djeteta, tako da djeca imaju nešto starije roditelje. Ne odrastaju sva djeca u optimalnim socijalnim uvjetima... Zlostavljanje djece je poprimilo epidemijske razmjere. Droga, kriminal i AIDS dio su svakodnevnog života mnoge djece.
Odgojni postupci roditelja značajno utječu na djetetov razvoj. Pristupi su individualni i variraju u različitim kulturama. No, dvije dimenzije roditeljstva posebno su vezane za djetetov razvoj. Roditeljska toplina je količina podrške, ljubavi i ohrabrivanja koju roditelji pružaju, nasuprot neprijateljstvu, postiđivanju i odbacivanju. Roditeljski nadzor je stupanj nadzora, discipline i upravljanja, nasuprot nebrizi i nezainteresiranosti. Kombinacija ovih dviju dimenzija proizvodi četiri osnovna stila roditeljstva:

· Autoritativni roditelji su visoko na dimenziji topline i nadzora, oni su skrbni i osjetljivi prema djeci, ali održavaju jasne granice u sustavu te drže okolinu predvidljivom. Najpozitivnije djeluju na djetetov socijalni razvoj. Njihova djeca su znatiželjna, samouvjerena, akademski uspješna i nezavisna.

· Autoritarni roditelji su nisko na dimenziji topline, a visoko u nadzoru, vrlo su zahtjevni, uspostavljaju strogu kontrolu nad ponašanjem djece, ispunjenje svojih zahtjeva osiguravaju prijetnjama i kaznama. Njihova djeca su osjetljiva, lako se uzrujaju, ćudljiva su, agresivna i pokazuju probleme u ponašanju.

· Popustljivi roditelji su visoko na dimenziji topline, no nisko na dimenziji nadzora, puni su ljubavi i emocionalno osjetljivi no postavljaju malo ograničenja djetetovom ponašanju. I njihova djeca su impulzivna, nezrela, slabo kontroliranog ponašanja.

· Ravnodušni roditelji su nisko na dimenziji topline i nadzora, a takvim stilom odgajaju djecu koja su zahtjevna, neposlušna, ne sudjeluju primjereno u igri i socijalnim interakcijama.

Obitelj ima svoje životne cikluse i da oni nisu vezani isključivo dijete. Haley životni ciklus obitelji dijeli na šest faza:

· faza mladića i djevojke
· faza parova
· faza obitelji s malim djetetom
· faza obitelji s adolescentom
· faza obitelji s odraslom osamostaljenom djecom
· faza obitelji u starosti

Svaka od ovih faza ima svoju specifičnu dinamiku i problematiku, a odgovarajućim mentalnohigijenskim posljedicama. Roditelj koji se pokazao vrlo dobar i sposoban u jednoj fazi života obitelji može biti znatno manje uspješan u nekoj drugoj fazi. Reako bih još par riječi o problematici adoelscencije. U adolescenciji razvoj vodi dijete od faze opozicije roditeljskim autoritetima i općenito autoritetima k fazi afirmacije kroz pripadnost dobno definiranim grupama. Grupna pripadnost predstavlja potvrdu vlastite neovisnosti i izražava se specifičnostima frizure, odijevanja, razonode, lektire, dotjerivanja… Mijenja se slika tijela, dakle adolescentova predodžba o vlastitom tijelu. Kao poseban fenomen javlja se uključivanje genitalnih organa i njihove funkcije u tjelesnu shemu. Problemi doživljaja vlastitog tijela i nastojanje potvrđivanja njegovog postojanja mogu se manifestirati i na bizarne načine, npr. pokušajem suicida, bulimijom, njenom negacijom anoreksijom i adikcijom droga.
Ne zaboravite - svaki životni ciklus obitelji ima svoje specifičnosti, baš kao i opisana faza obitelji s adolescentom. Zadaća roditelja je da se upozna s dinamikom razvojnih ciklusa, da prihvati svoju ulogu i zadaće koje mu pojedine faze donose, da podupire sve članove svoje obitelji a posebno djecu u razvojnim porcesima... – i pri tome bude nositelj i izvor pozitivnog životnog stava...


Vinko Čatipović, dr. med.

ŠTO SVE ČINI DOBRU VEZU I DOBAR BRAK


Ljubavna veza i brak se jako razlikuju: dok su u vezi, mladi misle kako je ljubav najvažnija, a nerijetko i dovoljna, dok će nakon stupanja u brak mnogi parovi 'promijeniti ploču', tvrdeći odjednom kako ljubav ne samo da nije dovoljna, nego više nije ni najvažnija.
Velik broj parova, kada započne zajednički život (bilo da je riječ o braku 'na papiru' ili zajednici udvoje, u istom stanu) počinje govoriti kako se sve promijenilo useljenjem pod zajednički krov. Činjenica jest da postoji razlika između situacije kad živimo skupa i one kad se svaku večer nalazimo negdje vani i nakon romantičnog sastanka odlazimo svaki u svoj stan, u kojem možemo živjeti onako kako nam odgovara i u kojem nam nitko neće prigovarati zbog navika i mana.
No unatoč nedvojbenosti ove tvrdnje, brak, odnosno zajednica jednoga para, ne bi trebao biti toliko kompliciran koliko mnogi parovi ističu. Naime, život udvoje zahtijeva neke socijalne vještine koje zahtijeva i odlazak u školu, na posao, druženje s ljudima… ako smo uspješno savladali osnovne socijalne vještine, morali bismo savladati i život u braku.
Možda ova tvrdnja ne izgleda logično, no sagledajmo što imamo na raspolaganju: u braku, doduše, želimo skinuti maske, prestati glumiti uloge koje glumimo s ljudima koje nismo izabrali pa smo možda tada manje spremni na kompromise, ali imamo i prednost da smo s osobom koju volimo najviše na svijetu (tako bi barem trebalo biti i jest u većine parova) te smo svjesno donijeli odluku da ćemo živjeti s tom osobom.
Dakle, kad je riječ o životu udvoje, problemi i prednosti trebali bi se međusobno kompenzirati. Ipak, nitko razuman nikada nije tvrdio da je život udvoje lak pa nije loše znati i što stručnjaci ističu kao važne komponente braka, odnosno veze (osim ljubavi, koja bi trebala biti osnova).
Riječ poštovanje po mnogim je stručnjacima osnova za sve ljudske odnose, a upravo nedostatak poštovanja vide kao osnovni uzrok problema među ljudima.
Kad govorimo o poštovanju, tada ne mislimo na pristojnost i respekt prema autoritetima, čemu uče većinu nas, nego na prihvaćanje drugih i postavljanje prema njima kao prema visokovrijednim bićima, jednako vrijednima kao što smo i sami. Iako teorija poštovanja može zauzeti (i zauzima) tone psihološke literature, poštovanje se može i ukratko ilustrirati.
Poštovati drugu osobu znači ne upadati joj u riječ, ne govoriti joj stalno što da čini (jer joj tako pokazujemo da ne vjerujemo njenim procjenama), pustiti drugoga da učini što misli da treba i da se odgovorno nosi sa svim dobrim i lošim posljedicama svojih postupaka. Poštovati drugu osobu ne znači šutjeti i klimati glavom: slobodno recite što mislite, ali naglasite 'ja mislim, a ne tvrdim' te drugoj osobi ostavite da se s vama složi ili ne.
Možda zvuči neobično, no mnogi brakovi pucaju na sitnicama pa tako zaista postaje problem što netko istiskuje pastu za zube od sredine. To je umnogome zato jer smo gotovo svi na riječima jaki, a u stvarnosti nismo naročito spremni istinski prihvatiti tuđe navike, odnosno lako prihvaćamo nama slične, dok ono što se bitno razlikuje od nas prečesto vidimo kao pogrešno.
Ako poštujemo druge, sasvim prirodne će nam biti osobine koje po dr. Pavlu Brajši, našem istaknutom psihijatru, psihoterapeutu, seksologu i komunikologu, čine dobar brak. Zanimljivo je da nam neke od osobina koje navodi dr. Brajša odmah padaju na pamet, dok nam neke gotovo nikada ne bi pale na pamet. Iako je riječ o, na prvi pogled različitim vještinama, sve one, kad malo razmislimo, prirodno proizlaze kao posljedica činjenice da nekoga volimo i poštujemo pa bismo mogli reći da su ljubav i poštovanje, uz nešto sreće, nužnost i dovoljnost na kojima gotovo prirodno gradimo i ostale vještine koje ističe dr. Brajša:

- tolerantnost je vrlo slična poštovanju i znači međusobno prihvaćanje
- pomaganje je obostrano davanje i primanje
- djelotvornost omogućuje realizaciju zamisli, želja i obećanja
- kreativnost bi nam teško pala na pamet, no važno je da se u braku uvijek nešto događa, da se par međusobno obogaćuje novim idejama, promjenama i prijedlozima kako bi se izbjegla jednoličnost
- mudrost znači da se u vezi ne vodimo samo srcem, nego i mozgom, odnosno da situacije racionalno procjenjujemo te odlučujemo o mogućim problemima, rješenjima i posljedicama
- vjernost i lojalnost su uglavnom većini razumljive, jer uglavnom očekujemo da je netko prema nama pošteni i iskren (ali takvi trebamo biti i sami) te da se obostrano pridržavamo dogovora i obećanja
- umjerenost znači da uvijek voditi računa o drugome, da oboje podjednako sudjeluju u doziranju bračnih događanja
- pravednost znači da se brak ne održava na račun jednog partnera, a u korist drugoga
- međusobno razumijevanje ne znači popuštanje (bilo ono jednostrano ili obostrano), nego sposobnošću uživljavanja u drugoga i suosjećanje s njim, te pažljivo slušanje

Sreću nikako ne treba podcijeniti, jer nije isto započeti zajednički život s dvije dobre plaće i u naslijeđenom stanu, no kako na ove faktore ne možemo previše utjecati, ipak se pokazalo da su za uspjeh braka ključni faktori na koje možemo utjecati, što je svakako dobra vijest.
Brak u kojem oba partnera uvijek postupaju kako je gore opisano je nemoguć i sigurno bi bio dosadan, no ako se što je češće moguće trudimo postupati barem približno na gore opisane (idealne) načine, istraživanja su pokazala, imamo veću šansu ostvariti sretnu i uspješnu vezu, odnosno brak.

Jadranka Cicvarić Šiftar

FORMULA ZA USPJEŠAN BRAK


Dva su američka profesora, spojivši psihologiju i matematiku, otkrila formulu po kojoj se s velikom sigurnošću može utvrditi rizik od rastave nekog bračnog para, priopćili su istraživači.
Psiholog John Gottman i njegov kolega, matematičar James Murray sa sveučilišta Washington (na sjeverozapadu zemlje) došli su do formule na temelju proučavanja petnaestominutne videosnimke više stotina parova koji se prepiru.
Znanstvenici su svakom muškarcu i ženi dali jedan bod za pozitivnu interakciju i oduzeli bod za negativnu interakciju, pri čemu su u obzir uzeli i izraz lica i otkucaje srca svakoga od njih i uvrstili ih u formulu.
Rezultat je kvantificiran u obliku odnosa između pozitivnih i negativnih interakcija. 'Savršen je odnos pet (pozitivnih) naspram jedan (negativan)', izjavili su istraživači koji tvrde su u krizi svi parovi čiji je odnos ispod 5:1. 'Pravilo je jako pouzdano', ističe Murray.
Kada muž i žena koji su vrlo zadovoljni u braku 'razgovaraju o važnim stvarima, ne moraju se slagati, ali ako se pritom šale znači da su privrženi jedan drugome i da su uspjeli uspostaviti emocionalnu vezu', kaže Gottman.
'Međutim, mnogi ljudi ne znaju uspostaviti tu vezu i izgraditi
stanoviti smisao za šalu, a njihove su svađe posljedica neuspjeha da uspostave emocinalnu vezu', dodao je.
Znanstvenici ističu važnost izraza lica, kao što je 'izraz prijezira koji je pravi ubojica ljubavi'.

dojmljivo i korisno

Još bi bilo korisnije kad bi ljudi ozbiljno shvatili taj tekst i kad bi ovaj tekst urodio plodom..

Ne znam da li je nekome poznato ali Austrija je po statistickim podacima prosle godina drzava u kojoj se razvodi svaki drugi brak. Katastrofalni rezultati, zar ne!?
Moje licno misljenje je da je danasnje celokupno drustvo krivo svim ovim razvodima. Drzava podrzava neku tako reci "licnu slobodu" ali time kod vecine pojedinaca ubija bilo kakav vid postovanja prema drugome i stvara preterano samopostovanje pojedinaca. Tu i dolazi do problema. Vise niko nema postovanja prema nikom i kako onda mozemo ocekivati da jedan brak opstane? I nadalje, kada u jednom takvom braku odrastaju deca, normalno je da ce i njima takav vid nepostovanja postati "normalan". I kada se nakon nekog vremena roditelji kojim slucajem razvedu, dete ce ubediti kako je to bolje za sve, kako ce ono biti tada slobodno od svadje roditelji i niz izmisljotina kako bi u sustini opravdali sami sebe. I danas, sutra, kada to dete odraste, kakav brak mozemo ocekivati od takvog deteta. I kada npr. od takvog deteta postane homoseksualac, cudimo se zar ne? A ne razmisljamo da je taj covek kao dete dobio dojam da se osobe suprotnih polova nisu mogle nikako sloziti, pa nesvesno trazi utehu u partneru istog pola. I tako iz dana u dan drustvo ide iz propasti u sve vecu propast; a kada se vratimo na pocetak to sve proizilazi iz nepostovanja! Ako nemate postovanja ne mozete nekog ni saslusati a pogotovo ne mozete ziveti sa njegovim licnim misljenjem koje se ne slaze sa vasim. I kako onda moze brak opstati! U ovakvoj srediti nepostovanja nikako!
Budimo pametni i ucimo decu da postuju druge, bilo koje rase, naconalnosti ili materijalnog stanja. Ako ga Vi tako naucite, takav ce i ostati i uspeti u danasnjem vremenu; a naravno da to svaki roditelj zeli svome detetu!!!
Daca

daca je napisao/la:. I danas, sutra, kada to dete odraste, kakav brak mozemo ocekivati od takvog deteta. I kada npr. od takvog deteta postane homoseksualac, cudimo se zar ne? A ne razmisljamo da je taj covek kao dete dobio dojam da se osobe suprotnih polova nisu mogle nikako sloziti, pa nesvesno trazi utehu u partneru istog pola. Daca

Daco slazem se sa svime sto kazes osim ovim .Homosexualac ne postajes zbog razvoda roditelja i njihovog neslaganja.Postoje brojni dokazi da genetski i urođeni hormonalni faktori određuju nečije spolno usmjerenje.Spolno usmjerenje nije izbor,najnovija istraživanja pokazuju da se spolno usmjerenje određuje prije ili kratko nakon rođenja.

O razvodu je teško govoriti, ali ako je žena zlostavljana ili obrnuto onda mislim da o zajedničkom životu nema ni govora. Mišljenja sam da se sve treba učiniti da do razvoda ne dođe, naravno, ako je to ikako moguće jer djeca najviše pate, ali ako se ne može naći zajednička riječ, onda je najbolje, svak sebi.