Radne navike

RADNE NAVIKE


Nitko od nas se ne rađa sa usvojenim radnim navikama. Bolje rečeno ne rađamo se niti sa jednom usvojenom navikom, jer, ključna riječ kod navika je «usvojiti».
Jednostavno rečeno, da bismo usvojili neku naviku potrebno ju je ponoviti dovoljan broj puta.
Tako je i s radnim navikama. Želimo li da naše dijete usvoji radne navike moramo se naoružati sa dvije važne osobine: to su strpljivost i dosljednost.

Zašto strpljivost?

Zato što ćemo zadani zadatak (npr. odnesi svoje igračke u dječju sobu) u početku morati ponoviti nekoliko puta. I još nekoliko puta i tako svaki dan ispočetka. Vrlo je važno da ne izgubimo strpljenje i obavimo zadatak umjesto djeteta, jer mnogi roditelji razmišljaju kako oni to mogu puno brže i efikasnije učiniti. I to je točno, ali dugoročno kod djeteta ne razvija ono željeno ponašanje.

Druga osobina je dosljednost. Zašto?

Zato što je važno da ne odstupamo od zadanog zadatka npr. ako je djetetov zadatak da pospremi svoje igračke u kutiju poslije igranja, onda je to tako svaki puta poslije igranja i moramo se držati zadanog pravila. Ako popustimo i ponekad tražimo da dijete obavi određeni zadatak, a u drugoj situaciji ne, dijete će biti zbunjeno i vrlo brzo će početi koristiti izgovore da izbjegne obavljanje određene zadaće.
Ovdje smo se dotakli i termina «zadana pravila» koji je također jedan od pomoćnika kod razvijanja radnih navika kod djeteta. Kako i zašto?
Kao što smo već govorili u jednoj od prijašnjih tema, pravila su važna u procesu odgoja djeteta. Tako je i kod razvijanja radnih navika. Da bi djetetu bilo jasno što se od njega očekuje, roditelj treba vrlo jasno postaviti pravila i izreći svoja očekivanja. Drugim riječima, dijete treba znati koje su njegove obaveze u obitelji. Kad se jednom jasno postave pravila i odrede obaveze (npr. subotom prije svih drugih aktivnosti dijete ima obavezu pospremiti svoju sobu) dolaze na red one dvije osobine o kojima smo već govorili: dosljednost i strpljenje.

Još je jedno pitanje koje se postavlja pred nas kad razmišljamo o ovoj temi.
Pitamo se kada ili sa koliko godina dijete započinje sa procesom usvajanja radnih navika ili drugim riječima kada možemo djetetu zadati prve zadatke, odnosno postaviti pred njega prve obaveze.
Odgovor je jednostavan, ali i teško prihvatljiv. Naime dijete usvaja određene navike od trenutaka svog dolaska u obitelj.
Kako?
Jede u određeno vrijeme, presvlači se u određeno vrijeme, kupa se, igra se, spava u neko određeno vrijeme. To je početak usvajanja navika koje će se s vremenom proširiti i kako dijete raste tako se od njega očekuje sve veća participacija u obavljanju određenih radnji.
Tako je s godinu dana dijete spremno da poslije igranja pospremi svoje igračke u za to određenu kutiju, s tri godine može poslije jela odnijeti svoj tanjur u sudoper, sa sedam ili osam bez problema posprema svoju sobu i preuzima i neke druge obaveze kako u obitelji tako i pri obavljaju i ispunjavanju svojih školskih zadataka.
Uglavnom djeca mogu puno više, nego što pojedini roditelji od njih očekuju. Samo im moramo ukazati povjerenje.

Moja poruka nama roditeljima je da se naoružamo strpljenjem, dosljednošću i povjerenjem i da pomognemo svom djetetu da od najranije dobi uspješno razvija radne navike, što će mu uvelike pomoći kod svladavanja obaveza koje će pred njega donijeti školovanje i život nakon završetka školovanja. Sretno!

Nekoliko praktičnih savjeta:

1. Podijelite obaveze u obitelji.
Napišite na komad papira tablice iz kojih će biti vidljivo koje su obaveze roditelja, a koje svakog pojedinog djeteta.
Ponekad kad djeca vide koliko roditelji imaju toga za obaviti, a koliko oni, odustanu od onog vječnog prigovaranja: «uvijek ja moram baš sve obaviti». Ostanu bez argumenata, kada je sve «crno na bijelom».

2. Ne pretrpavajte djecu kućanskim poslovima.
Važno je da djeca sudjeluju u obiteljskim obavezama, ali ne trebaju obavljati poslove koje roditelji ne stignu.

3. Budite primjer svome djetetu u obavljanju svojih obaveza.
Ne možete očekivati od djeteta da ono obavlja svoje obaveze, ako roditelji svoje izbjegavaju i prebacuju na nekog drugog. Npr. jedna od roditeljskih obaveza je redovito odlaziti na informacije i roditeljske sastanke u školu!

4. Ustanovite određeno vrijeme i mjesto za obavljanje pojedinih zadataka.
Bitno je održati određenu rutinu i tako stvoriti naviku. Npr. kod pisanja domaće zadaće važno je da dijete stekne određenu rutinu, znači gdje, kada i u kojim uvjetima se piše domaća zadaća, ili ono već rečeno: soba se posprema subotom prije svih drugih aktivnosti.

5. Definirajte neke sporne termine i jasno izrecite i objasnite svoja očekivanja.
Npr. roditeljevo i dječje poimanje pospremljene sobe ne moraju se poklapati, pa je bitno da roditelj objasni što za njega znači da je soba pospremljena i što očekuje da dijete učini prilikom pospremanja (odnese prljavo rublje u košaru, usisa prašinu i tome sl.)

6. Pohvalite dijete za uloženi trud i primijetite kad ono ispunjava svoje obaveze.
Jedna od čestih roditeljskih pogrešaka je da primijete kad dijete nešto ne napravi, ali zaboravljaju primijetiti kad je ispunilo svoje obaveze. Dijete tada zaključuje da je svejedno da li se trudi ili ne i odustaje od obavljanja svojih zadataka.

7. Ako je ponekad potrebno možete odstupiti od zadanog pravila.
U tom slučaju bitno je to izreći i pronaći alternativu. Npr. kad dijete u vrijeme određeno za učenje i pisanje zadaće ima neku aktivnost, može se obaveza prebaciti u neko drugo vrijeme, ali dijete treba u tome sudjelovati i treba znati zašto se odstupilo od uobičajene rutine.


I za kraj dvije igrice prilikom pospremanja sobe:

Ovu su igru smislili moja 7-godišnja kći i njen tata prilikom jednog subotnjeg pospremanja stana. Vrlo je jednostavna i od roditelja zahtjeva minimum sudjelovanja.
1. Roditelj žmiri i broji do 20 ili 30 (polako), a dijete u to vrijeme treba pospremiti što više stvari. Nakon toga roditelj napravi inventuru u sobi. Igra se ponavlja dok sve igračke nisu na svome mjestu.

Druga igra je ideja moje kćeri i njene prijateljice i također je vrlo jednostavna.
2. Nakon što djeca završe sa igranjem, ne da im se uvijek pospremiti brdo igračaka koje su izvukli. Onda se igraju «pospremanja». Na taj način produljuju igru, a cilj je igre da svaka igračka završi na svome uobičajenom mjestu. Nagrada je pospremljena soba i igračke koje će ih i sutra dočekati na onim mjestima gdje su ih pospremili.



Mirjana Marojević, dipl. socijalna radnica

Počela je nova školska godina i zanima me jesu li se djeca navikla da ponovo treba učiti?
Jesu li razvijene radne navike kod tvog djetea?
Koja je šk. obaveza najteža tvome djeteu?