NEPOTPUNA OBITELJ

Nepotpuna obitelj

Različite su definicije i opseg pojma «nepotpuna obitelj» od kojeg se polazi u provedenim istraživanjima stoga većina takvih istraživanja ne može se usporediti kako zbog nepreciznog definiranja tako i zbog nemogućnosti usporedbe s pravilno odabranim kontrolnim skupinama. Kako delinkventne skupine dolaze iz određenih društvenih slojeva tako bi za pravilniju usporedbu trebalo podatke uspoređivati s podacima onog društvenog sloja iz kojeg dolaze.
Jedan od mogućih kriminogenih faktora povezan s nepotpunom obitelji jest izvanbračno rođenje djeteta. Takav faktor mora se promatrati u relaciji s nizom drugih čimbenika koji postoje u obitelji i široj socijalnoj okolini. Problem ne leži toliko u izvanbračnom rođenju kao takvom već u stavu okoline i mogućim diskriminacijama, kao i u samom doživljavanju djeteta prema svom položaju izvanbračnog rođenja i odnosu majke prema tom djetetu koji može biti različit. Kako ističu Singer i Mikšaj-Todorović, čini se da je u raščlambi redicivizma djece i maloljetnika koji su dva ili više puta prijavljeni ili im je već izrečena sankcija utvrđeno je 11% ispitanika koji su rođeni u izvanbračnoj zajednici, što je gotovo tri puta više nego u populaciji maloljetnih delinkvenata i uopće u populaciji Hrvatske (1993,159.). Kod maloljetnih počinitelja razbojničkih kaznenih djela, izvanbračno rođena djeca zastupljena su s 11,2%, što je gotovo dva puta više nego što je to slučaj u ukupnoj delinkventnoj populaciji u zemlji. Na osnovi toga možemo zaključiti da izvanbračno rođenje djeteta ima veći kriminogeni značaj kod maloljetnika počinitelja razbojničkih kaznenih djela negoli je to slučaj kod počinitelja svih kaznenih djela (Canjer Mraović, Fumić, 1997,476.).
Razvod roditelja pridonosi narušavanju obiteljskih odnosa i dijete vrlo teško doživljava razvod jer dolazi do emotivnog šoka i novih okolnosti. Gubitak roditelja traumatsko je iskustvo. Razvod ili separacija roditelja donosi nove odnose i često dolazi da roditelji zbog novonastalih okolnosti zakažu kao odgajatelji. Razvod ne mora nužno imati negativno značenje, već može biti pozitivna okolnost ako je zajednički život roditelja narušavao obiteljske odnose i bio traumatski obilježen svađama i neprestanim sukobima.
Više od dvije trećine maloljetnih počinitelja kaznenih djela, koji su bili prijavljeni Državnom odvjetništvu u 1980. godini, živi s oba roditelja u vrijeme izvršenja kaznenog djela, 19,6% samo s jednim roditeljem, a 11% ih živi odvojeno od roditelja. Na temelju toga možemo zaključiti da veći dio delinkventnih maloljetnika dolazi iz nerazorenih, «normalnih» obitelji, dok samo jedna trećina dolazi iz razorenih obitelji. Međutim, maloljetni počinitelji razbojničkih kaznenih djela u vrijeme izvršenja kaznenog djela u većem broju slučajeva, negoli je to slučaj u ukupnoj populaciji maloljetnih delinkvenata, dolaze iz strukturalno deficijetnih obitelji ( Canjer Mraović, Fumić, 1997. 477).

ZAKLJUČAK
Svako suvremeno društvo poklanja osobitu pozornost problemima maloljetničke delinkvencije i fenomenu društveno neprihvatljivog ponašanja. Delinkvencija mladih čini 15% ukupnog kriminaliteta a još važnije riječ je o onom dijelu populacije koji preuzima odgovornost za budući razvoj društva.
Obitelj kao primarna društvena grupa čini neminovnu sredinu svakog pojedinca. Obitelji se međusobno razlikuju i nemoguće je definirati što je to «normalan obitelj». Kada se pokušavaju ustanoviti uzroci delinkventnog ponašanja obitelj postaje mogući kriminogeni faktor, stoga raznovrsne promjene unutar same obitelji i narušavanje strukture obitelji zahtijevaju posebnu pozornost.
Obiteljsku strukturu pokušala sam prikazati kroz socio-ekonomski status, veličinu obitelji, položaj djeteta u obitelji, određivanje pojma «nepotpuna obitelji». Analizom socio-ekonomskog statusa nije se došlo do jedinstvenog zaključka o mogućem utjecaju na pojavu delinkventnog ponašanja. Istraživanja su pokazivala različite rezultate koji se nisu mogli uspoređivati, a jedan od problema je i nemogućnost potpune nepristranosti istraživača pri ocijeni socio-ekonomskog položaja.
Delinkventni maloljetnici češće dolaze iz većih obitelji i to u značajnoj mjeri nego njihovi nedelinkventni vršnjaci. Položaj djeteta u obitelji, odnosno red rođenja nije doveden u vezu s pojavom kriminaliteta maloljetnika. Jedan od mogućih kriminogenih faktora povezan s nepotpunom obitelji jest izvanbračno rođenje djeteta. Djeca rođenja u izvanbračnoj zajednici su tri puta više u populaciji maloljetnih delinkvenata i uopće u populaciji Hrvatske. Izvanbračno rođenje djeteta ima veći kriminogeni značaj kod maloljetnih počinitelja razbojničkih delikata nego li je to slučaj kod ostalih delinkvenata. Veći dio maloljetnih delinkvenata dolazi iz nerazoreni «normalnih» obitelji, ali u većem broju slučajeva maloljetni delinkventi počinitelji kaznenog djela razbojstva dolaze iz strukturalno deficijetnih obitelji negoli je to slučaj u ukupnoj populaciji maloljetnih delinkvenata. Prema Canjer Mraović i Fumić, očito je da počinitelji razbojničkih kaznenih djela u našoj zemlji predstavlja onaj dio populacije koji, zbog specifičnosti svog kriminogenog razvoja, zahtjeva posebnu pažnju svih društvenih subjekata koji se bave otkrivanjem, suzbijanjem i prevencijom kriminaliteta (1997. 480.).[b]

Odrasla sam s majkom jer mi je otac umro mlad. Tek sad kad imam svoju djecu mogu razumjeti majku kako joj je bilo samoj me odgajati. Biti samohrana majka je veliki posao i odgovornost. Mojoj majci mogu reći jedno veliko HVALA za sve što je za mene učinila i ona je za mene najveći heroj jer me uspjela ogojiti, dati mi kruh i veliki mi je uzor. Cijeli svoj život posvetila je meni. Uvijek sam joj bila na prvom mjestu i sve što je radila, radila je samo za moje sutra.Prije sam mislila kako je bila stroga, nisam smjela do kasno u noć ostajati vanka, ali sad je potpuno razumijem kad imam svoju djecu i kad ratujem s njihovim izlascima.

Kakva su vaša iskustva?

Ja sam službeno razvedena 2 god.,a otišla sam od supruga prije 4 god.Moj sin je tada imao nepunih 5.U početku nam je bilo jako teško,ja sam radila cijele dane,a maleni je bio s mojim roditeljima.Nisam imala nikakav društveni život jer sam bila preumorna i htjela sam svo slobodno vrijeme provesti sa sinom.Nakon par mjeseci našla sam novi posao,gdje sam radila samo jutarnju smjenu,a dijete je krenulo u vrtić.Sada smo već bili zadovoljni i počeli živjeti punim plućima.Moja primanja su bila skromna ali dovoljna za normalan život,uz malu pomoć mojih roditelja,naravno.Moj bivši je pristao na sporazumni razvod,doduše tek kad sam mu obećala da od njega neću tražiti alimentaciju(2-3 puta godišnje kupi nešto odjeće i tenisice) a dijete je kod njega tj.njegovih roditelja često zato što živimo blizu.Ja sam u međuvremenu upoznala divnog čovjeka zbog kojeg sam prestala proklinjati muškarce,on i moj sin se odlično slažu,nedavno smo počeli živjeti skupa i sada svi s nestrpljenjem očekujemo četvrtog člana naša nove obitelji.Ipak happy end...

andy čestitke što si konačno našla sreću u životu..neka i dalje tebi i tvojoj obitelji bude sretno,a sinu i bebici koju očekujete sretno djetinjastvo..

Drago mi je što si opet sretna i zadovoljna.

Ja sam dijete samohrane mame (tata je umro kad sam imala 5 god.),sama sam bila samohrana mama dvoje djece 10 godina ( saobracajna) i znam vrlo dobro sa kakvim se problemima susrecu takvi roditelji i djeca.Treba puno hrabrosti,odricanja i ljubavi. No,nikad ne znet gdje vas ceka sreca...nakon 10 god.ja sam upoznala covjeka koji me voli kakva jesam i koji je prihvatio moju djecu...u meduvremenu imamo i nase zajednicko ....nadam se da ce sreca i dalje biti na mojoj strani. Zapravo sam htjela reci ,ne dajte se,pronadite snagu u ocima svoje djece,osmijehu na licima...na tom putu zelim vam mnogo srece!

Zapravo sam htjela reci ,ne dajte se,pronadite snagu u ocima svoje
djece,osmijehu na licima...na tom putu zelim vam mnogo srece!

Bravo, to je prava rečenica. Želim ti puno sreće.

Hvala Palčice!