Polazak u osnovnu školu

Naši prvašići su krenuli u školu

Djeca su krenula u prvi razred i time je započeo dugotrajni put njihovog odgoja i obrazovanja na kraju kojeg će se naći kao odrasle osobe spremne na preuzimanje različitih društvenih uloga.

Je li se dijete dobro snašlo u školi?
Polazak u školu prekretnica je u životu svakog djeteta. To je susret sa novom, nepoznatom sredinom, što i za odraslu osobu može biti neugodno iskustvo. Po prvi put dijete ima svakodnevne obaveze, i bezbrižnom djetinjstvu je kraj. U školi se od djeteta naviknutog na igru i kretanje očekuje da mirno sjedi, sluša i izvršava zadatke.
Uobičajeno roditelji vjeruju kako dijete treba naučiti čitati i pisati prije polaska u školu. No to nije nužno tako. Važna je primjerena emocionalna i socijalna zrelost, te duševno i tjelesno zdravlje, a uz dobru podršku obitelji neće biti problema sa savladavanje škole i školskog programa. Predškolske ustanove pomažu u ostvarivanju tih preduvjeta, te je primijećeno da se takva djeca brže uklapaju u školsku sredinu. Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa ove su godine sva djeca u Hrvatskoj (praktički 100%) bila obuhvaćena nekim oblikom predškolskog odgoja (vrtić ili "mala škola") što pokazuje da je cijelo društvo prepoznalo važnost tih programa.

Kako ćete djetetu biti najbolja podrška?
Jeste li voljeli svoju školu? Vaš stav prema školi prenosit ćete i nesvjesno na svoje dijete. Pomozite djetetu da školsku sredinu prihvati i doživi kao afirmativnu i poticajnu. Potičite komunikaciu, osobito ako u razredu nema poznate djece iz vrtića ili susjedstva, organizirajte mrežu roditeljske pomoći za sitne usluge ispraćanja ili dočekivanja u prvim tjednima. Redovitost i organiziranost pri rješavanju školskih zadaća oblikuje se vrlo rano i kasnije je navike ponekad teško mijenjati. Budite nadzornik ali ne i i izvršitelj djetetovih zadaća. Ohrabrite ga kad se suoči s neuspjehom i podučite ga upornosti. Strpljivo slušajte sve komentare i doživljaje, jer ne samo da će te sličice i Vama pomoći da upoznate školsko okruženje, već tako počinjete tkati neizmjerno važnu mrežu otvorenosti i međusobnog povjerenja.

Uredili:
prim. dr. sc. Marina Kuzman, dr. med.
Autori:
Ivana Pavić Šimetin, dr. med.

Preteške školske torbe-prijetnja zdravlju

Prema nalazima sistematskih pregleda više od jedne trećine učenika i studenata ima nepravilno držanje, a oko 40 % ima jače izraženu deformaciju stopala. Deformacije kralježnice su češće utvrđene u djevojčica. To je problem kojega već desetljećima ne može riješiti ni Ministarstvo, ni roditelji, ni nastavnici. Iako se nastavnicima čini da su nemoćni, ipak su oni ti koji mogu olakšati školske torbe učenika, osobito onih u nižim razredima osnovne škole.

Ostavljena je sloboda svim nastavnicima da sami odabiru udžbenike, pisanke i vježbenice. Ponuda je dosta velika i pri odabiru treba voditi računa o kvaliteti udžbenika i boljem pristupu prema uzrastu učenika. Pri odabiru pisanke i bilježnice treba svakako preporučiti one manjeg formata tj. A5 a ne A4. Većina profesora čak zahtijeva velike bilježnice, no za ilustraciju 6 velikih bilježnica dvostruko je teže od 6 malih (1,5 kg: 0.70 kg!). Preglednost je možda bolja u bilježnicama većeg formata, no generacije su se jednako uspješno školovale pišuću u male bilježnice. Treba uračunati i težinu velikog omota bilježnica.
Težini učeničke torbe pridonosi sama njzina težina i veličina, a napadno reklamirane velike trokatne pernice (koje su pune suvišnog pribora, olovaka i flomastera) teže nekada i čitav kilogram! Roditelji i učenici često nasjedaju zgodnom dizajnu ovakvih torba i pernica, pa je u razredima pitanje prestiža imati pernicu na tri a ne samo dva kata! Ima školskih torba koje bez knjiga teže i do dva kilograma. O tome vjerojatno roditelji kupci nisu razmišljali, već se željama svoje djece povodili za trendom i modnim stilom. Preporuka je ortopeda da dijete ne nosi težinu veću od 15 % tjelesne težine što znači da dijete teško 20 kg (a prvašići često imaju i 2-3 kg manje) može nositi 3 kg bez opasnosti po zdravlje.
Pri kupnji vodite brigu da torba mora biti lagana, anatomski oblikovana i napravljena od materijala koji ne propušta kišu koja bi mogla uništiti knjige u torbi. Na dnu torba mora biti napravljena od tvrđeg materijala kako ne bi od težine knjiga brzo pukla. U našoj državi već tri godine bolje opremljene knjižare prodaju školske torbe na kotačima nalik onima koje nosimo na tržnicu. Sistem je vrlo jednostavan, jer se težina ne nosi na leđima već se gura jednom rukom. Ima ih i nešto opremljenijih koje osim guranja na kotačima imaju i pojaseve za nošenje na leđima kada se dijete penje školskim stubama u razred. U Zagrebu nije rijetkost na cesti zateći dijete koje svoje knjige vozi do škole jer mu je tako puno lakše i jednostavnije. Pri tome opet treba paziti da ručka takve torbe nije pre niska djetetu, jer se u protivnom opet dijete pri tome drži nepravilno.

Što još mogu učiniti nastavnici? U jednoj splitskoj osnovnoj školi nekolicina mladih kadrova nastavnika razredne nastave jednostavno se organizirala. Za svoje su učenike u razredu “oslobodili” nekoliko polica u školskom ormaru na kojima polaznici tog razreda školske knjige ostavljaju u školi, a kući nose samo potrebne za slijedeći dan. U tjednom zaduženju jedan učenik uvijek dijeli knjige, a drugi ih sprema na police, pa nema nikakvih problema u organizaciji. Na ovaj su se način učenici koji su imali sreću biti u razredu takvih naprednih učiteljica približili svojim “kolegama” iz cjelodnevnog boravka koji su sve vrijeme školovanja imali bonus svoje školske udžbenike do petka držati u razredu koji pohađaju. Ponekad je dovoljno da se radni listovi i mapa za likovni ostavlja u školi da torba bude nešto laganija.
Zaista, tako je malo potrebno volje i organizacije da bi se djeca u školi osjećala sasvim sigurno i rasterećeno, a samim tim davala dobre rezultate. Moramo misliti na njihov mišićno-koštani sustav dok su maleni kako bi pravilno rasli i razvijali se te stjecali navike ispravnog držanja. Time ćemo prevenirati dio tegoba koje se očituju u zreloj dobi.

Literatura:
Slobodna Dalmacija, 22.9.2003
Izvješće: Committee On The Handling Of Heavy School Bags 2000

Priprema učenika za prvi razred

Polazak u školu vrlo je značajan doživljaj za dijete. O prvom dojmu djeteta i škole ovisi uspješnost njegovog cijelog daljnjeg školovanja, pa se može smatrati i presudnim trenutkom za cijeli život djeteta
Polaskom djeteta u školu, krug oko njega se širi i u njegovoj aktivnosti igra više nije osnovna, učenje postaje njegova osnovna aktivnost. Dijete će napredovati u školi i lijepo će se osjećati u društvu svojih vršnjaka ako kod djeteta formiramo pozitivan odnos prema školi, obvezama koje ga čekaju, učitelju, prijateljima…
Što je važno kod pripreme djeteta za školu?
☺ Dijete se mora pripremiti psihički i fizički – dijete mora dostići određeni stupanj spoznajnog, čuvstvenog i socijalnog razvoja, mora imati razvijene određene kulturno higijenske i radne navike kako bi moglo izvršavati zadatke koje mu škola postavlja.
☺ Razvijte pozitivne stavove djeteta prema školi i učitelju – to znači da nikada nećete dijete plašiti školom niti mu prijetiti njegovom učiteljicom. O školi pričajte kao o mjestu na kome će dijete puno naučiti, postati pametnije, raditi zanimljive stvari. Ne graditi sliku idealnog učitelja već sliku realnog čovjeka koji pomaže djeci da nauče mnoge zanimljive stvari.
☺ Naučite dijete na uspoređivanje i procjenjivanje – dijete morate upoznati da će ga u školi ocjenjivati i uspoređivati s drugom djecom, ono ne smije ni pomisliti da će njegova uspješnost utjecati na vašu ljubav prema njemu. Naviknite dijete na situacije procjenjivanja. Uspoređujte ga povremeno s drugom djecom (da je neko dijete veće od njega, neko teže ili lakše) ali mu pritom uvijek pokažite da najviše volite njega.
☺ Razvijte radne navike djeteta u izvršavanju školskih obveza
o Odredite djetetu prostor za rad i učenje – vrlo je važno da dijete ima vrijem i prostor za rad, na kome će moći u miru učiti i pisati svoje zadaće. Važno je da to bude uvijek isto vrijeme, da ga dijete doživi kao svoj prostor za rad, da na njemu nema puno sadržaja koji će odvlačiti njegovu pažnju.
o Priviknite dijete na sjedeći rad
o Naučite dijete na rad na papiru
☺ Na vrijeme i u dobroj atmosferi izvršite tehničke pripreme
2.
• Na vrijeme obavijestite dijete o svim promjenama koje slijede: da će ostajati sam u kući, da će se sam kretati prometnicama i objasnite mu kako, da će se sam oblačiti za školu, da mora sam kontrolirati izvršenje nekih higijenskih navika i sl.
• Upoznajte ga s osobama koje će o njemu brinuti za vrijeme vaše odsutnosti
• Na vrijeme i u ugodnom ozračju nabavite potreban pribor i odjeću za školu – neka dijete sudjeluje u kupnji, zajedno s djetetom upisujte ime na knjige i bilježnice. Uključite dijete u sve aktivnosti.
• Uvježbajte s djetetom put do škole.
• Naučite dijete da znade svoju adresu stanovanja, da znade gdje mu roditelji rade i da znade brojeve telefona roditelja. Podajte mu mali adresar u kojem će te sve važne informacije napisati.
• Pažljivo planirajte godišnji odmor – ostavite si dane kako bi mogli otpratiti dijete u školu i dočekati ga po povratku iz škole.

Savjeti roditeljima

☼ razgovarajte o svim dilemama koje imate u svezi prijelaza djeteta iz vrtića u školu s odgojiteljima, voditeljem, stručnim timom ili ravnateljem vrtića,
☼ ako se bojite da vaše dijete nije pripremljeno za školu, razgovarajte s odgojiteljima o tome,
☼ posjetite prvi razred u osnovnoj školi i njihovu učiteljicu ili učitelja, ispričajte mu nešto o svom djetetu i programu vrtića u koji ide,
☼ saznajte što se očekuje od djece u prvom razredu, razgovarajte s djetetom o razlici između vrtića i škole,
☼ potaknite dijete da se osjeća ponosnim što kreće u školu,
☼ recite djetetu da će te mu pomoći u izvršavanju zadaća i da imate povjerenja u njegove sposobnosti,
☼ prisustvujte svakom pripremnom roditeljskom sastanku,
☼ ako se želite aktivno uključiti u program škole, ponudite svoj volonterski rad,
☼ osnujte, ili se pridružite, grupi roditelja za pomoć u školi; razgovarajte sa ravnateljem škole,
☼ sastanite se s roditeljima čija djeca su išla u isti vrtić u školi,
☼ pobrinite se da učitelj dobije procjene razvoja vašeg djeteta iz vrtića kako bi imao što bolju spoznaju o njemu,
☼ vratite se u vrtić i pomognite odgojiteljima da pripreme buduće roditelje za prijelaz njihove djece iz vrtića u školu,
☼ njegujte kod djeteta pozitivan stav o polasku u školu, o učenju i stjecanju novih znanja i vještina,
☼ njegujte i razvijajte kod djeteta samopouzdanje[u]
Ljiljana Buhač, prof

POMOĆU IGRE SE UČI

Pomoću igre se mogu neprimjetno razvijati pažnja i pamćenje, opažanje. Kroz igru se razvija sposobnost djeteta da sluša i da čuje što govori učiteljica/učitelj, da gleda i vidi što on/ona pokazuje.

Što kaže psiholog. D: Elkonin: «Dijete je teško prisiliti da mirno sjedi za stolom, da ne smeta drugima. Njegovu pažnju svaki tren nešto odvlači, ono postavlja pitanja i znatiželjno je. Ali ako u igri treba mirno sjediti, ono to čini bez velikog napora. Ovo se može objasniti time što mu u igri pravilo nije nametnuto, to je njegovo pravilo…»


Evo nekoliko igara za djecu i roditelje.

Igre za razvijanje pažnje

Dopuni riječ

Igra sastavljanja riječi na slogove priprema dijete za nastavu čitanja i pisanja. Za ovu igru dijete treba prvo uvježbati izgovor riječi po slogovima na svom imenu : Ma –ja, Mi- ro, a zatim na lakšim riječima: ma –ma, ba – ka, vo – da i sl.

Ova igra se odvija uz dobacivanje loptice. Roditelj kaže jedan ili dva sloga i baci loptu djetetu. Dijete treba da završi riječ i da samo, pošto kaže slog , baca loptu dalje.
S toga roditelji uključite se i budite voditelj svom djetetu u procesu učenja.

Prepoznaj po zvuku
Nije lako naučiti djecu da uvijek slušaju i čuju. Za ovo su potrebna česta i sistematska vježbanja. Za vrijeme šetnji skrećite pažnju djeteta na raznovrsnost zvukova u prirodi , u šumi, pruge, gradu i najzad, u svom stanu.

Na ovaj način će dijete naučiti da osluškuje i analizira zvukove.



Iskoristi svaki trenutak
Dijete je već mnogo puta razgledavalo ilustracije u slikovnicama, enciklopedijama i knjigama i opisivalo što je na njima prikazano. U ovoj igri za razgledanje nepoznate slike daje se pola minute i u tijeku vremena slika se jednom – dvaput za kratko pokriva. Zadatak je djeteta da opiše što je na slici vidjelo.

Na taj način razvijamo djetetovu pažnju, njegov vokabular te logično zaključivanje.

Igra za razvoj moći opažanja
Omiljene razglednice
Igre sa slikama, razglednicama potiču razvoj pažnje, pamćenja, zapažanja.

Razglednice se rašire po stolu. Zadatak je djeteta da što prije i brže odgovori na pitanja. Pitanja se, naravno postavljaju u zavisnosti od sadržaja razglednice, postepeno sve teža i teža.

Npr. na kojoj razglednici ima više crvene ili plave boje?, Na kojoj više ljudi, biljaka ili životinja?, Gdje je prikazan rad, igra, sport? Objasni zašto tako misliš?

Kako do kvalitetnog učenja
☺ Učiti je lakše ako dijete ima samoinicijativu – volju i povjerenje u sebe «ja to mogu, ja to hoću, ja to želim».
☺ Interes za učenje razvija se: postavljanjem jasnog cilja učenja, pronalaženje smisla u učenju i ponavljanje prethodnih znanja.
☺ Naučiti dijete da koristi pravilo «Što možeš danas ne ostavljaj za sutra»
☺ Da bi dijete naučilo novo, treba ponoviti staro.
☺ Učiti treba iz više izvora, knjiga, filmova za djecu, kazališnih predstava, životnih situacija…
☺ Učenje treba biti aktivno – postavljanje pitanja prije i poslije učenja, ponavljanja gradiva
☺ Ponavljanje i provjeravanje naučenog uz pomoć i bez literature razvija sigurnost u vlastito znanje.
Roditelji trebaju preuzeti ulogu voditelja u procesu učenja svog djeteta , samo će tako učenje postati zadovoljstvo a ne napor za dijete i za samog roditelja.
Ukoliko dosada niste ništa posebno radili na pripremi svog djeteta za polazak u školu, ne trebate se osjećati krivima, jer puno toga se može naučiti u par mjeseci pred polazak u školu. Pokušajte to shvatiti kao vašu «domaću zadaću». Nikako nemojte izvršavanje te zadaće ostavljati za prve dane škole.
Ljiljana Buhač, prof

Ove jesen,za desetak dana,moj Tin polazi u 1. razred.
Iako sam po zanimanju učiteljica sa 15-ak god. staža moram priznati da imam tremu.
Kad se radi o roditeljima učenika,uvijek nađem PRAVU riječ kao savjet,ohrabrenje. Ali kada se postaje roditelj prvašića...
Nadam se da će sve biti ok,a potrudit ću se da vas redovito izvješćujem o tijeku događaja u životu mog prvoškolca.