Kako je Nika došla na svijet?

Evo sada kada su se sredili dojmovi da i ja podijelim svoju priču.

Tog ponedjeljka 5.1.2009. došla sam u Vinogradsku bolnicu na redovnu kontrolu. Termin mi je bio za 2 dana. gužva u čekaonici za poludjeti, ali dobro. Taj dan u ambulanti je bila dr. Sabolović Rudman.
Radila je redovan pregled i ustanovila da sam otvorena 3-4 cm. Još samo plodna voda i gotovo. I plodna voda super bistra, ali... Nešto joj nije bilo jasno pa me pregledala nekoliko puta kroz onu cijev (ne znam kako se zove). "Nije dobro", rekla je. Na vodenjaku je vidjela krvne žile koje tu ne smiju biti. Dijagnoza vasa praevia.
Ne smije mi puknuti vodenjak, a ni oni ga ne smiju bušiti. Prirodan porod, dakle, nije dolazio u obzir.
Javila sam se u prijemnu ambulantu. Tresla sam se ko šiba na vodi od straha. Adrenalin me prao sve u 16.
klasična priprema je počela. UZV, CTG, brijanje, klizma, čarape na noge (protiv tromboze)...
Od svega toga čekanja i uzbuđenja, dobila sam i svoje lagane trudove. Međutim to nije imalo veze jer je već anesteziologinja bila kod mene na dogovoru.
Predložila mi je spinalnu nesteziju. Pristala sam.
oko 16 sati su me odveli u operacijsku salu. Došla je i dr. Sabolović Rudman, jer je ona bila dežurna taj dan.
Pikali su me nekoliko puta u leđa, dok nisu našli pravo mjesto za anesteziju. Odvratno neugodno. Počela je djelovati.
Užasan osjećaj. Ne osjeća se ništa od struka prema dolje. Bolova nikakvih, samo da se nešto čačka i radi. Hvala Bogu, da je sve iza paravana, tako da nisam videla apsolutno ništa.
Jedna gospođa me stalno nešto pitala, gdje radim, pa kako mi muž, pa kako prvo dijete, pa kako moji učenici ....
Joj što je bila dosadna. Tak mi se nije dalo s njom pričati, jer sam bila kao na drogirana. Ustvari, ona je to morala, kako bi mene držala budnom i pratila moje stanje.
Svakih 5 minuta je mjerila tlak. Tlak je bio za 5. Za to vrijeme doktorice su radile svoje, i Nika je izašla van u 16:48.
To je bio kraći dio. Sad je sljedilo šivanje, koje je trajalo oko 1 sat.

Nakon toga, vožnja u sobu za oporavak. Sve je bilo super dok spinalna nije počela popuštati. Onda su počeli bolovi. A još je k toma bila jedna žena u sobi koja nas je cijelo vrijeme nasmijavala. Udavila bi ju bila, samo da sam se mogla dići iz kreveta. Ona nas nasmijava, a sve smo došle sa carskog, sve nas boli, a moraš se smijati.

Dalje je sve išlo kako ide. Oporavak i dolazak kući.
Sada sam super. rana je dobro, samo moram paziti da ne dižem ništa teže od svog djeteta.

Što se tiće vase previje, saznala sam da se dešava na 1 od 1000 trudnoća, i da su puknule krvne žile, došlo bi do krvarenja i curica bi umrla.
Tako da je na kraju sve dobro završilo.

Dirnula me je ova tvoja priča sa poroda..
hvala Bogu da je Nika bila dobro poslije svega toga i da je sve bilo ok,a i sa tobom..
ona bude izrasla u prekrasnu ljepoticu i nek joj dječji i cio životni put bude posut cvijećem i da ona na svom porodu ne doživi da mora na carski..
sve muke i bolove sa poroda zaboraviš kada prvi put ugledaš i uzmeš u naručje svoje djetešce..
Niki i njenom bratu puno puno poljubaca i zagrljaja od nas.. :smilie_xmas_06

Sve je prošlo u redu i to je najbitnije! Čuvaj i ljubi svoju dječicu

Najbitnije da ste dobro sada i da se svve dobro zavrsilo

Vesnac imale ste srece obe i hvala dragom bogu da se sve dobro zavrsilo. Potpuno razumem jer sam i ja porodjena carskim samo sto je meni pukao vodenjak, a posteljica pocela da se kida i jako sam pocela krvariti... Kod mene su sekunde bile u pitanju, da su Marijanu izvadili minut kasnije bila bi vec mrtva. Ali sve se dobro zavrsilo i sada je ona prekrasna devojcica.
Cuvaj se, nemoj podizati teret i nemoj se naprezati, za dva meseca ce ti biti super kao da se nisi ni porodila carskim.Veliki poljubac tebi i tvojoj curici!