Vasa iskustva sa djecom nakon poroda

Davorka je napisao/la:Malo su cure sramezljive ali ja bih vam toliko ideja predlozila da jednostavno neznam od kud početi.....mozda za trudnice -kako vas je iznenadila trudnoća ili mame-kako ste se snasle od početka sa svojim bebama i kako je to kad su već malo porasli koji mjesec,godinicu...

..tema premjestena jer je stavljena u pogresan pdf

Ja sam prvo dijete-sina rodila sa nepunih 38 tjedana i cijela trudnoća je bila ok..kad sam ga rodila nisam znala da imam djete,jer je to bilo dijete koje je rijetko kada plakalo..sada je sa 3.5 godine mali vrtljivko kojeg sve zanima i nemože biti ni sekunde na miru..
Drugo dijete-curicu sam rodila nenadano u 33 tj trudnoće..cijelu trudnoću sam morala mirovati i unatoč tome ipak sam prokrvarila i morali su me poroditi jer sam se brzo otvarala..rodila se sa 2 kg i 44 cm..svi organi su joj bili razvijeni(što i doktorima nije bilo jasno) i čak nije ni imala žuticu..to što se rodila sa malo kg ništa nije bilo problem,jer je ona sada sa 11.5 mj napredno dijete koje ima skoro 11 kg..u motoriki nije ništa strašno kasnila za vršnjacima..za razliku od brata ona ne spava po noći u komadu i zna se probuditi i po 3-4 puta..drugim riječima što je sin bio prava dobrica malena je pravi mali nestaško..nekada mislimo da budemo poludjeli koliko je zahtjevna..

kako dozvoliš djetetu što smije a što ne tako i bude i nesmiješ ih samo razmaziti i puno nosati jer budu ti po cijeli dan na rukama..mi smo svoju stalno imali na rukama i sad ako ju ispustimo vrišti dok je natrag ne uzmemo..nekad me žuladac boli do ludila..

Ja sam rodila prvu bebu prije točno 6 mj . Curica je i zove se Marisa. Kada se rodila bila je teška 4010 i 50 duga. Najbolji porod na svijetu, sve je bilo super od sestra, primalja, doktora, sve je bilo naj, naj... Sve pohvale bolnici u Varaždinu...

Imam samo dječaka od 13 mjeseci, i od prvog dana ja i on smo sve sami radili, naravno iz malu pomoć tate... Medicinska sestra nam je pomagala 3-4 dana dok je otpao pupak... i evo svo vrijeme ama niko ga ni jednom nije okupao do njegove mame, sad već i tata može sam... Ne zato sto nije neko htio da nam pomogne, nego sto ja nijesam htjela da slušam babe i ostale, za sve sto nijesam znala postojalo je savjetovaliste i knjige...mislim da smo zbog toga uživali, dosta smo dobro prosli, bili dobra beba, i sada dobar dječačić!

Porod mi je trajao oko četri i pol sata, dakle za prvorotkinju brzo. Rodila sam na Svetom Duhu i sa bolnicom sam kolko tolko zadovoljna. Kada smo došli doma bilo je sve super osim dojenja jer sam imala premalo mljeka pa je curka bila više glasna nego što je spavala ali je bar ponoći odspavala u komadu 4 sata. Nakon mjesec dana kad smo počeli s nadohranom spavala je od 9:30 navečer do 6 ujutro i onda bi dobila flašicu i nastavila bi dalje do 10 a tako i spava dan danas sa svojih 5 mjeseci. Pomoć sam imala od mame koja mi je kuhala, muž koji je pomagao u pospremanju i polako učio i oko male i moje sestre koja mi je bila velika psihička pomoć što mislim da je u početku jako bitno. Danas ponosni tatica radi sve oko svoje curice i ništa mu nije problem! Hura za tatu

Trudnoća i porod su mi bili super. Iz bolnice smo prvo došli mojoj mami i ona nam je kuhala i čistila a mi smo se bavili bebačem. Na početku je bilo malo teže jer naša cura uopće nije spavala po noći, samo bi plakala i smirila bi se jedino na rukama. Muž je uzeo godišnji i po cijelu noć je nosio da se ja naspavam a po danu bi se on odmarao a ja bi se bavila djetetom. Tako je bilo dok nismo shvatili da je muče grčevi i počeli joj davati sirup. Od tada spava po cijelu noć, po danu je super, stvarno rijetko kad plače, svukuda idemo s njom ali je jako živahno i zahtjevno dijete, stalno traži da se netko igra s njom. Sa 7 mjeseci je propuzala a sad već i stoji kao velika, nema mira ni sekunde pa sam na večer totalno iscrpljena ali i zadovoljna jer znam da će noć biti mirna. Već smo se dobro navikli na novu situaciju i sad već stignemo sve poslove normalno obavljati, zabavljati se i uživati s našom curicom.

nakon prvog poroda trebalo je duze vrijeme prolagodbe na novog clana obitelji i na velike zivotne promjene koje su nam se dogodile njegovim dolaskom. nije bilo lose, ali 100 puta dnevno sam se preispitivala jel radim sve kako treba i samo prezivljavala iz dana u dan.
nakon drugog poroda imala sam osjecaj kao da sam na medenom mjesecu....potpuni uzitak s drugom bebicom.
vise nije bilo one nesigurnosti i straha.

ja sam se lako i lepo porodila, Natalija je bila mala beba..ali smo imali problem jer nije htela da spava..to je verovatno kod mnoge dece slucaj..spavala je na rukama, toliko se navikla da i sada spava sa nama u krevetu..imala je grceve, izasla je prehladjena iz porodilista. Odmah smo imali zdravstvenih tegobica..ali nije bila na drugu stranu naporna..brzo sam se navikla, posle je sve bila stvar rutine..brzo porastu, brzo se i zaboravi

ja imam curicu i dečkića...razlika između njih je 10mj. i baš mi je suuuuuuper!!!!!!!!!!!

anajrim je napisao/la:ja imam curicu i dečkića...razlika između njih je 10mj. i baš mi je suuuuuuper!!!!!!!!!!!

joj ženo svaka ti čast, to je predivno isto ko da su vrsnjaci, za koju godinu se nece primjecivati razlika, a sto se tiče ljubomore, mislim da je sve teže kada je veca razlika, ona ti od 10 mj nije znala za ljubomoru...

anajrim je napisao/la:ja imam curicu i dečkića...razlika između njih je 10mj. i baš mi je suuuuuuper!!!!!!!!!!!

puse mojojim nećacima Leoni i Davidu