Zašto muzika utječe na nas pa i mlade...?

Zašto muzika utječe na nas

MUZIKA i govor svojstveni su samo ljudima. Bilo bi teško zamisliti svijet bez njih. ”Govor i muzika obilježja su ljudske rase i izgleda da su univerzalna“, kaže se u knjizi The Musical Mind. Ona su odraz naše potrebe za komuniciranjem. Stoga bi se moglo reći da, kao i kod govora, kada muzika ”govori“, naše emocije ”slušaju“.

Zašto i kako muzika govori našim emocijama?
Da bismo odgovorili na to pitanje, trebamo razmotriti: (1) same elemente muzike i način na koji ih naš mozak obrađuje; (2) naše emocionalno stanje i kulturno porijeklo koji utječu na našu reakciju prema muzici i (3) govor, koji isto tako može utjecati na našu reakciju.

Elementi muzike

Obilježja muzike često se naziva ”elementima muzike“. U te elemente spada ton, odnosno boja zvuka, instrumenta. Naprimjer, rog se opisuje kao ”pompozan“ ili težak, a njegov je zvuk sasvim drugačiji od ”bahate“ trube. Iako oba pripadaju istoj obitelji, odnosno grupi, duhačkih instrumenata, svaki od njih proizvodi alikvotne, odnosno harmonijske, tonove različite jačine. To je ono što svakom instrumentu daje jedinstven ”glas“. Kompozitori koriste ta svojstva da bi stvorili određene zvučne efekte i time utjecali na emocije slušalaca.

Jedan od prvih elemenata s kojima se upoznamo vjerojatno je ritam — možda još dok smo u utrobi majke slušajući otkucaje njenog srca. Kaže se da bi na našu reakciju na ritam muzike nesvjesno mogli utjecati otkucaji našeg srca ili čak naše disanje. Stoga možda nije slučajnost da većini ljudi izgleda najviše odgovara muzički tempo koji ima između 70 i 100 udaraca u minuti — a to je jednako prosječnom broju otkucaja srca zdrave odrasle osobe. Tako barem piše u časopisu Perceptual and Motor Skills.

Bogata muzička raznolikost koju ti elementi mogu stvoriti postaje očita kad se razmotri zvukove i melodije koje proizvodi više instrumenata. Rezak zvuk fagota iz drugog stavka Mozartovog koncerta za fagot može pobuditi duboke emocije i osjećaje. Tugaljiv zvuk japanske shakuhachi flaute može raznježiti srce. Zahvaljujući hrapavom zvuku tenor-saksofona, melodiju bluesa mnogi dugo pamte. ”Umpa-pa“ zvuk bas-tube u njemačkom orkestru obično stvara osjećaj zanosa. Veseli zvuk violina koje izvode neki Straussov valcer mnoge slušaoce privuče na plesni podij. Sve se to događa zato što ”muzika govori čitavom ljudskom biću“, kako je to rekao Clive E. Robbins, s njujorškog Muzičkog terapijskog centra Nordoff-Robbins.

Harmonija, diskordancija i melodija

Harmonija stvara ugodne zvukove, dočim diskordancija stvara grube. No jeste li znali da se ti elementi u nekim vrstama muzike međusobno nadopunjuju? Neko muzičko djelo koje zvuči harmonično vjerojatno ima više diskordancije u sebi nego što možda mislite. Stalna izmjena harmonije i diskordancije stvara neujednačeno, iako uglavnom nezamjetljivo, povećavanje napetosti koje se očituje u našim emocijama. To blago emocionalno zibanje djeluje umirujuće, dok nam muzika koja se sastoji samo od diskordancije može ići na živce i stvoriti nelagodne osjećaje — kao kad se noktima grebe po školskoj ploči. S druge strane, kad bi se muzika temeljila samo na harmoniji, bila bi često dosadna.

Melodija je skladan slijed pojedinog niza nota. Neki stručnjaci kažu da ta riječ potječe od grčke riječi mélos, što znači ”pjesma“. Rječnici kažu da je melodija ugodna muzika, svaki ugodni zvuk.

Međutim, ugodnu melodiju ne čini svaki niz zvukova. Naprimjer, ako se u melodiji često javljaju veliki intervali između tonova koji se nižu, to je može učiniti dramatičnom, ali ne i ugodnom. S druge strane, note koje se nižu uz malo velikih intervala melodiju mogu učiniti ugodnom. Različiti poreci nota i intervala daju melodiji tužan ili radostan prizvuk. Kao i u slučaju harmonije, melodija stvara vlastite periode napetosti i opuštanja, utječući na naše emocije, ovisno o povisivanju i snižavanju tona — odnosno o tome koliko su note visoke ili niske.

Kada se svi ti elementi zajedno stope, oni stvaraju snažnu energiju koja može razbuktati ili umiriti naše emocije. To se dešava zato što naš mozak na različite načine prima i obrađuje muziku.

Muzika i mozak

Neki tvrde da se funkcije govora i logičnog razmišljanja prvenstveno nalaze na lijevoj strani mozga, dok se muzika obrađuje na desnoj strani mozga koja se uvelike bavi osjećajima i emocijama. Bez obzira na to je li to točno ili nije, očito je da muzika izaziva spontane reakcije slušalaca. Časopis Perceptual and Motor Skills objašnjava to ovim riječima: ”Muzika ima moć da brzo i djelotvorno stvori osjećaje i emocije. Ono što bi se u nekoj knjizi moralo opisivati s puno rečenica (...), muzikom se često može prenijeti samo jednim taktom ili jednim akordom.“

Što se tiče međusobnog djelovanja gledanja i slušanja te reagiranja na njih, knjiga Music and the Mind dolazi do zanimljivog zaključka: ”Između slušanja i emocionalnog uzbuđenja postoji veća povezanost nego između gledanja i emocionalnog uzbuđenja. (...) Gledati neku ranjenu životinju ili ispaćenu osobu koje šutke trpe može izazvati slabu emocionalnu reakciju promatrača. No kada one počnu ispuštati zvukove, gledalac je obično duboko dirnut.“

Muzika, riječi pjesama i vi

Jedna grupa istomišljenika smatra da određeno muzičko djelo na sve slušaoce djeluje jednako. Međutim, drugi kažu da reakcija na neku melodiju ili pjesmu odražava trenutno duševno raspoloženje nekog pojedinca ili prijašnje iskustvo. Jedan primjer toga može biti kada netko tko je izgubio voljenu osobu čuje određenu pjesmu, možda na mjestu obožavanja. Ta bi pjesma mogla kod ožalošćene osobe oživjeti sjećanja i izazvati tugu ili joj čak mogu navrijeti suze. Drugi koji nisu u takvoj situaciji istu tu pjesmu pjevaju radosna srca.

Razmotrite također ranije navedene opise roga i trube. Možda se ne slažete s tim da rog zvuči pompozno. Vama on može zvučati čilo ili razigrano, dok se truba može doimati sjetnije. Svatko od nas u sebi nosi jedinstveni izvor osjećaja koji muzika može oživjeti — dakle, na nju ćemo reagirati na nama svojstven način.

Muzika pomaže da riječi ili ideje povežemo s emocijama. Zbog toga ima jako malo televizijskih reklama ili radioreklama koje nisu popraćene muzikom. Riječi često same po sebi nemaju toliko smisla. No kada se u pozadini čuje prava muzika, reklama će utjecati na emocije slušalaca. Kako li je točno da je cilj većine reklama kupovinu učiniti reakcijom emocija, a ne razuma!

Iako reklamiranje može štetno utjecati na novčanike ljudi, moć riječi pjesama i muzike još je opasnija. Journal of Youth and Adolescence kaže da skladatelji adolescente, kroz riječi pjesama koje se stalno ponavljaju, uče da zaborave na tuđa mišljenja i da ostanu pri svome. Prema jednom drugom izvoru, poruke koje prenose ”kontroverzne riječi rap pjesama (...), a koje su slikovitije od svog pandana heavy metala“, mogu prožimati emocionalno stanje slušalaca i dovesti do asocijalnog ponašanja.

Mogu li se negativne reakcije spriječiti ako osoba sluša samo muziku, a zanemari riječi pjesme?

Pa, mora se priznati da se riječi u heavy metal i rap muzici većinom skoro i ne čuju. Ustvari, one su često gotovo nerazumljive jer je muzika preglasna. Bilo da je to slučaj ili nije, poruka je i dalje prisutna u pulsirajućem ritmu i melodiji koja se ponavlja!

Kako to?

Pa, neki naslovi sami po sebi stvaraju utiske. Osim toga, poruka se često krije u samoj vrsti muzike. Kakva je to poruka?
Jedan časopis namijenjen mladima kaže: ”Izgleda da se radi o slikovitom prikazivanju moći, snage i seksualnog osvajanja.“ Jedan drugi kaže: ”Glavne su teme (...) izraziti bunt, nasilje, zloupotreba opojnih sredstava, seksualni promiskuitet, perverzija i sotonizam.“

Neki će mladi priznati da u tome ima istine, ali će reći da muzika na njih ne utječe negativno. Branit će se izjavljujući da je takva muzika korisna jer im pomaže da ’pronađu sebe‘. Pomaže li? Journal of Youth and Adolescence zapaža: ”Mladićima koji imaju slab prosjek ocjena ljutina, antagonističke teme i moć s kojima se neki od njih poistovjećuju u heavy metalu mogu biti naročito dobrodošle na kraju dana koji su u školi proveli slušajući da nisu sposobni.“ Zatim dodaje: ”Ironično je ili zbunjujuće to što potraga adolescenata za sigurnijim i boljim ’ja‘ uključuje korištenje javnih, zajedničkih medija. Umjesto da teže za uistinu jedinstvenim iskustvima kad su sami, adolescenti posežu za zgotovljenim predodžbama muzičke industrije.“ Drugim riječima, netko drugi govori tim mladima što misliti i kako osjećati.
Uzmimo za primjer rock koncerte. Kako oni utječu na mnoštva koja ih posjećuju?

Knjiga Music and the Mind odgovara: ”Nema sumnje da, razbuktavanjem emocija mase i saznanjem da se te emocije uzdižu zajedno, a ne odvojeno, muzika može snažno doprinijeti gubitku zdravog prosuđivanja, slijepom prepuštanju trenutačnim osjećajima, što je veoma opasno obilježje ponašanja mase.“ Neke scene divljeg raspuštenog ponašanja na rock koncertima dokazuju istinitost ove izjave.
Prema tome, moramo biti veoma izbirljivi u pogledu muzike da ne bismo zatrovali um i srce.

moji dečki uce svirati u jednoj privatnoj glazbenoj školi sintić i imaju i solfegio

Volim slušati muzaku, ali NARODNJAKE dalje od mene jer mi stvaraju nervozu i loše utjču na moje zdravlje.

isto mislim Palčica...ni ja je ne podnosim niti taj današnji trend....

ja slusam metal pa nikad nisam govorila da ta glazba utjece na mene.Jednostavno obozvam cut jako izrazene gitare itd.A sto se tice tehna,narodnjaka i ostalog dalje od mene

marina_emilie je napisao/la:ja slusam metal pa nikad nisam govorila da ta glazba utjece na mene.Jednostavno obozvam cut jako izrazene gitare itd.A sto se tice tehna,narodnjaka i ostalog dalje od mene

Momenat samo.. Ako ti slusas jednu musiku, i kazes da ona na tebe ne utice" zasto je onda slusas, kakava korist?" ti si kontradiktuarna tu... Glazba je velika moc, i svako se identifikuje sa njom. Zao mi je , ali nije mi jasno zasto kazes da muziku koju slusas ne DELUJE NA TEBE, zelela bi da mi objasnis malo vise sta si htela reci sa time.